Košarkaški put mladog Josipa Santre počeo je gotovo sasvim jednostavno – u Tomislavgradu, uz podršku obitelji. Danas, nekoliko godina kasnije, Santro nosi kapetansku traku hrvatske reprezentacije i predvodi svoje suigrače na europskoj košarkaškoj pozornici.
U razgovoru za N24.ba govorio je o svojim košarkaškim počecima, ljudima koji su mu bili najveća podrška, najdražem trenutku dosadašnje karijere, ulozi kapetana te ambicijama ove generacije hrvatskih košarkaša.
Od Tomislavgrada do hrvatske reprezentacije
Santrina košarkaška priča počela je kada je imao 13 godina u Tomislavgradu. Veliku ulogu u prvim koracima imali su njegovi roditelji, kojima i danas pripisuje velike zasluge za sve što je postigao.
– Moja košarkaška priča počinje s 13 godina u Tomislavgradu. Prvi su me prema košarci usmjerili roditelji. Bez njihove podrške ne bih mogao ništa napraviti – govori Santro.
A trenutak kada je shvatio da košarka više nije samo sport kojim se bavi, nego nešto što bi moglo prerasti u ozbiljnu karijeru, pamti vrlo dobro.
– Mislim da sam shvatio da se mogu ozbiljno baviti košarkom kada su tatu agenti počeli zvati svaki dan – prisjetio se.
Europsko zlato kao trenutak koji se ne zaboravlja
Put do reprezentativnog dresa i kapetanske trake nije prošao bez odricanja. Kao i kod svakog mladog sportaša, bilo je dobrih i teških razdoblja, pobjeda i poraza. Ipak, jedan trenutak Santro posebno izdvaja.
Riječ je o osvajanju Eurobasketa U16 B divizije.
– Bilo je puno uspona i padova, ali najdraži trenutak mi je sigurno osvajanje Eurobasketa U16 B divizije. Taj osjećaj je teško opisati – kazao je.
Takvi trenuci potvrda su svih treninga, odricanja i vremena uloženog u sport, ali Santro danas pred sobom ima novu odgovornost – kapetansku.
„Biti kapetan Hrvatske velika je čast“
Nositi dres reprezentacije samo po sebi predstavlja posebno priznanje za svakog sportaša, a predvoditi momčad kao kapetan donosi dodatnu odgovornost.
Santro je svjestan što kapetanska uloga predstavlja te ističe kako ona za njega nije samo formalnost.
– Biti kapetan hrvatske reprezentacije za mene je velika čast, ali i velika odgovornost. To nije samo traka oko ruke, nego obveza da svojim ponašanjem, odnosom prema treningu i utakmici te zalaganjem budem primjer suigračima. Poseban je osjećaj predvoditi reprezentaciju na Europskom prvenstvu jer znaš da ne igraš samo za sebe, nego za svoju momčad, obitelj i cijelu Hrvatsku.
Double-double protiv Švicarske, ali momčad ispred osobne statistike
Hrvatska je protiv Švicarske stigla do važne pobjede, a Santro je pružio odličnu individualnu predstavu i susret završio s double-double učinkom.
Ipak, kapetan ne želi u prvi plan stavljati vlastite brojke. Za njega je najvažniji rezultat reprezentacije.
– Pobjeda protiv Švicarske bila je najvažnija i zbog nje sam, kao i cijela momčad, jako zadovoljan. Što se tiče moje igre i double-double učinka, drago mi je ako sam svojim doprinosom pomogao momčadi, ali uvijek bih ispred osobne statistike stavio rezultat reprezentacije – istaknuo je Santro.
Kao ključ pobjede izdvaja upravo ono što bi trebalo krasiti svaku uspješnu reprezentaciju – zajedništvo.
– Mislim da su presudni bili naša obrana, energija i zajedništvo. Kada igramo jedni za druge i držimo se dogovora, onda možemo biti jako neugodni za svakog protivnika.
Velika očekivanja od ove generacije
Unatoč svemu što je već ostvario, Santro ne skriva želju za daljnjim napretkom. Njegov cilj u nastavku prvenstva ostaje jasan – dati maksimum i pomoći Hrvatskoj da ostvari što bolji rezultat.
– Moj osobni cilj je nastaviti davati maksimum u svakoj utakmici i pomoći reprezentaciji da ostvari što bolji rezultat. Želim i dalje napredovati kao igrač i preuzimati odgovornost kada je to potrebno.
Optimističan je i kada govori o budućnosti generacije kojoj pripada.
– Mislim da imamo puno potencijala. Ako nastavimo zajedno raditi, vjerovati jedni drugima i razvijati se, vjerujem da hrvatska košarka u budućnosti može napraviti velike stvari – zaključio je Josip Santro za N24.ba.
Od prvih košarkaških koraka u Tomislavgradu, uz roditelje koji su vjerovali u njega, do kapetanske trake hrvatske reprezentacije, Santrina priča primjer je koliko se uz talent moraju vezati rad, disciplina i podrška najbližih.
Pred njim i njegovim suigračima još je mnogo izazova, no ako je suditi prema riječima mladog kapetana, ova generacija ne želi se zadovoljiti samo nastupom među najboljima. Želi ostaviti trag.
