Nakon što je u užem gradskom središtu Viteza, u kojem većinski žive Hrvati, postavljeno više zastava hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, u javnosti se pojavila reakcija Općinskog odbora SDA Vitez. U svom priopćenju izrazili su protivljenje javnim istupima i objavama koje, prema njihovom stavu, Vitez prikazuju kao isključivo „hrvatski grad“, te su postavljanje zastava povezali s ratnim događajima i terminom UZP.
Na takve navode reagirala je Hrvatska republikanska stranka Vitez, politička opcija koja trenutačno ne sudjeluje u radu Općinskog vijeća, ali je i dalje prisutna u javnom prostoru kroz svoje političke stavove. Iz ove stranke istaknuto je kako je u Vitezu prisutno licemjerje i retorika koja produbljuje podjele te potiče netrpeljivost.
Naglašeno je kako je neprihvatljivo božićno ukrašavanje i isticanje hrvatskih zastava u središtu grada proglašavati provokacijom ili dijelom zločinačkih projekata, dok se istovremeno u drugim dijelovima Viteza godinama tolerira isticanje ratnih obilježja Armije BiH. Takva praksa, prema njihovu stavu, predstavlja dvostruke kriterije i ne doprinosi izgradnji suživota.
U reagiranju se navodi kako je zastava s hrvatskim pleterom ustavni simbol jednog od konstitutivnih naroda u BiH te dio identiteta, kulture i vjerske tradicije Hrvata. Povezivanje tog simbola s ratnim zločinima ocijenjeno je kao oblik povijesnog revizionizma i pokušaj kolektivne kriminalizacije jednog naroda.
Također je osporena tvrdnja da su građani uznemireni postavljanjem zastava, uz naglasak da su stvarni problemi građana vezani uz socioekonomske prilike i nedostatak kvalitetnih politika, a ne nacionalna obilježja. Posebno je istaknuta kontradiktornost političke retorike koja istodobno problematizira nacionalne simbole i upućuje blagdanske čestitke.
Zaključno je istaknuto kako Vitez pripada svim njegovim građanima, ali da multietničnost ne može značiti brisanje identiteta bilo kojeg naroda. Naglašeno je da hrvatski simboli i blagdani imaju legitimno mjesto u javnom prostoru te da etiketiranje nacionalnih obilježja kao nepoželjnih predstavlja prijetnju međunacionalnim odnosima, a ne njihovoj zaštiti.
