Unatoč značajnom padu incidencije i mortaliteta u mnogim razvijenim zemljama, rak želuca ostaje peta najčešća zloćudna bolest i drugi vodeći uzrok smrti od raka u svijetu.
Među rizičnim čimbenicima za razvoj raka želuca važna je infekcija bakterijom Helicobacter pylori, no ona čini samo dio slučajeva ove bolesti te je poznato da tek manji dio ljudi s ovom infekcijom zaista i oboli, što sugerira da postoje i drugi čimbenici koji igraju ulogu.
Veza ukiseljenog povrća i razvoja raka
Epidemiološke studije pokazale su da bi jedan od navedenih čimbenika mogla biti konzumacija ukiseljene hrane. Naime, uočen je veći rizik razvoja raka jednjaka i želuca u područjima s visokom konzumacijom ukiseljene hrane. Primjerice, u visokorizičnim područjima Kine ukiseljena hrana, a osobito ukiseljeno povrće, jela se svakodnevno 9 do 12 mjeseci godišnje i predstavljala je važan dio obiteljske prehrane. Tradicionalni način pripreme ukiseljenog povrća, pakiranjem vlažnog povrća u staklenku na nekoliko tjedana ili mjeseci, omogućuje fermentaciju i rast gljivica i kvasaca te može potencijalno proizvesti kancerogene spojeve poput N-nitrozo spojeva i mikotoksina. Ova zapažanja potvrđena su i u više in vitro studija koje su pokazale karcinogenost ukiseljenog povrća.
Međutim, treba naglasiti da rezultati dijela epidemioloških studija vezano za ukiseljeno povrće nisu bili dosljedni tj. nisu potvrdili ranije rezultate. U konačnici je temeljem dostupnih podataka Međunarodna agencija za istraživanje raka klasificirala tradicionalno azijsko ukiseljeno povrće kao moguće kancerogeno za ljude.
Što jedem za zdravlje?
Za sebe mogu reći da pokušavam jesti raznovrsno i naravno, koliko je moguće koristiti provjerene namirnice. Moja sreća je da volim sve vrste povrća te ga u pravilu jedem svakodnevno ili kao prilog ili međuobrok. Pritom izbjegavam ukiseljeno povrće, koje se smatra štetnim. Povrće je inače odličan izbor i za osobe koje žele smršaviti, jer ima visoku nutritivnu, a relativno nisku kalorijsku vrijednost. Ljudi koji su na dijetama znaju reći da su kada jedu manje mesa i ugljikohidrata stalno gladni, no često je razlog u tome da jednostavno trebaju količinski jesti više. Pola tanjura mesa i pola tanjura povrća kalorijski nije jednako, te je potrebno pojesti veću količinu hrane kako bi se postigla sitost. Konzumiram i dosta mlijeka i mliječnih proizvoda koji obiluju kalcijem i proteinima, s tim da se trudim koristiti namirnice s nižim udjelom ugljikohidrata. Nisam veliki ljubitelj mesa pa ga jedem umjereno.
n24.ba