Ona je prošla sve: od stoperice preko vezne linije, a sada blista u napadu ŽNK Hajduka. Trenutno je ekipa ŽNK Hajduka na trećem mjestu Prve ženske nogometne lige. Samo su bod ispod najtrofejnijeg ŽNK Osijeka dok je ekipa ŽNK Agrama prvak ovog dijela polusezone. U nogometu kao i u ljubavi, uvijek je sve otvoreno pa tako njihova glavna igračica 27-godišnja Andrea Grebenar vjeruje kako će do kraja sezone njena ekipa biti na prvom mjestu. Andrea Grebenar, djevojka iz Malog Mošunja pokraj Viteza, prava je senzacija ženskog HNL-a, a uz to što posvećeno igra nogomet, završila je i Fizioterapiju. Ove sezone već je na 14 pogodaka što je čini drugom strijelkinjom lige.
Njezina nogometna priča započinje u njenom rodnom mjestu gdje je kao djevojčica zajedno s dječacima igrala nogomet. Nije se moglo birati što će i s kim će igrati, već se prilagođavaš većini. U selu je bilo par djevojčica koje su bile dobre u nogometu, a kako to često biva, Andrea se okušala i u drugim sportovima, no ljubav prema nogometu uvijek je postojala.
– Prvo sam krenula igrati nogomet s dječacima, onda mi je sestra otkrila da postoji ženski nogometni klub pokraj Travnika, ‘Mladost Nević Polje’. Putovala sam busom nekih pola sata. Trening je uglavnom bio navečer tako da bih nakon škole išla direktno na trening.
Priča nam Andrea kako je bila sretna kada je otkrila da postoji ženski nogometni klub i kada je prvi put došla na trening i vidjela druge djevojčice da treniraju.
-Osjećala sam se uključeno jer kad sam igrala s dječacima postavka je bila da je to muški sport, nisam se mogla istaknuti.
Školske obaveze nije joj bilo teško uskladiti jer joj je pomoćni trener bio profesor matematike i fizike pa joj je u tome uvelike pomagao. Uvijek je roditelje obavještavao o ocjenama i uspjesima pa kada one ne bi bile baš najbolje, roditelji bi to sve preko njega saznali. Kaže nam Andrea koliko je bitno imati dobrog trenera kada si u mlađim uzrasnim kategorijama.
-Uvijek je obavještavao roditelje o našim ocjenama i uspjesima. Dakle, ukoliko nisam bila dobra u školi roditelji bi sve doznali od mog trenera. Poticao nas je da budemo podjednako dobri u svemu. Škola mi je uvijek bila broj jedan bez obzira na to što sam uživala u nogometu. Uvijek sam htjela imati osiguranje, ako s nogometom nešto krene po zlu.
S 14 godina promijenila je klub i prešla u ŽNK SFK 2000 iz Sarajeva. Taj klub je prvak u ženskom nogometu više od 23 godine, a čak je oborio Guinnessov rekord koliko su puta uzastopne prvakinje. Prisjeća se Andrea kako u tom periodu života nije bila dobra u školi pa joj roditelji nisu dozvolili da ode živjeti u Sarajevo. Tako je u Vitezu trenirala s kadetima nogometnog kluba Vitez preko tjedna, a za vikend bi putovala u Sarajevo i igrala utakmice s klubom.
Sa ŽNK SFK 2000 došla je do svog nogometnog maksimuma. Bila je stoperica, osvajala duple krune svake godine, a 2019. godine proglašena je i najboljom sportašicom Kantona Središnje BiH kada je igrala za ŽNK Iskru iz Bugojna. Ali, kako to inače biva, osjećala je da može više i tako je odlučila doći u ŽNK Split, u ono vrijeme kada je osvajao i igrao žensku Ligu prvaka.
– Trebalo mi je nešto više. Bila sam na prekretnici: ili da odustanem od nogometa i prekinem svoje snove ili da ih pokušam ostvariti i napravim korak naprijed. Onda sam zakoračila i došla u ŽNK Split. U Splitu mi je bilo lijepo, naučila sam nove stvari, bio mi je dobra odskočna daska. Tri godine sam provela tamo. Split je tada osvojio titulu već u rujnu i krenula sam s njima igrati Ligu prvaka.
Dok je bila u ŽNK SFK 2000, klub je igrao Ligu prvaka, no Andrea je tada sjedila na klupi pa joj je ŽNK Split dao prvo iskustvo igranja u Ligi prvaka.
-Najbolji je osjećaj kad igraš, a ne kad je gledaš sa strane. To mi je bilo posebno iskustvo.
Dok sam bila u Splitu sve smo godine bile prvakinje, osim jedne, ali tada smo osvojile Kup. Tada sam igrala zadnjeg veznog. Nakon Splita došla sam u Hajduk, počela kao stoper i sad sam u napadu.
