Na današnji dan, 26. listopada 1961. godine, književnik Ivo Andrić saznao je da mu je dodijeljena Nobelova nagrada za književnost, čime je postao prvi književnik s prostora bivše Jugoslavije koji je dobio ovo prestižno priznanje.
Švedska akademija nagradila ga je za epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazivao ljudske sudbine proizašle iz povijesti svoje zemlje. Svečana dodjela održana je 10. prosinca iste godine u Stockholmu.
Andrić je vijest o nagradi primio u svom stanu u Beogradu, nakon što se vratio iz poslijepodnevne šetnje. Posjetio ga je otpravnik poslova švedskog veleposlanstva i uručio mu obavijest o velikom međunarodnom priznanju.
Književnik čije je stvaralaštvo obilježila Bosna
Ivo Andrić rođen je 10. listopada 1892. u Dolcu kod Travnika. Djetinjstvo i mladost proveo je u Bosni, a školovao se u više gradova srednje Europe. Nakon doktorata u Grazu i diplomatske karijere, od četrdesetih godina prošlog stoljeća uglavnom se posvetio književnom radu.
Među njegova najpoznatija djela ubrajaju se romani „Na Drini ćuprija”, „Travnička hronika” i „Gospođica”, kao i pripovijetka „Prokleta avlija”. U svojim djelima prikazivao je složenu povijest Bosne, susrete različitih kultura i religija te ljudske sudbine oblikovane društvenim i povijesnim okolnostima.
U govoru „O priči i pričanju”, održanom prigodom dodjele Nobelove nagrade, Andrić je istaknuo važnost pripovijedanja kao načina razumijevanja ljudskog iskustva i očuvanja sjećanja.
Nobelovu nagradu darovao za knjižnice u Bosni i Hercegovini
Posebno mjesto u priči o Andrićevu Nobelovu priznanju zauzima njegova odluka da novčani dio nagrade daruje za unapređenje knjižničnih fondova u Bosni i Hercegovini. Time je pridonio razvoju knjižnica i dostupnosti knjiga čitateljima u svojoj rodnoj zemlji. Andrić je preminuo 13. ožujka 1975. u Beogradu, ali njegova djela i danas zauzimaju važno mjesto u književnosti i kulturnoj povijesti Bosne i Hercegovine.
