Max Primorac, viši znanstveni suradnik u Centru za slobodu Margaret Thatcher pri američkoj Zakladi Heritage, u analizi objavljenoj u The Washington Timesu upozorava da aktualna politika Sarajeva vodi Bosnu i Hercegovinu u ozbiljnu sigurnosnu i političku krizu. Smatra da se sustavno potiskuju Hrvati i Srbi te napuštaju načela političke jednakopravnosti, što dugoročno može destabilizirati NATO-ovo južno krilo i izazvati snažnu reakciju Sjedinjenih Američkih Država.
Primorac povlači paralele između prilika u BiH i šireg globalnog sigurnosnog konteksta, ističući da se Sarajevo više ne može promatrati kao simbol multietničkog i multireligijskog suživota kakav je bio tijekom Zimskih olimpijskih igara 1984. godine. Navodi da su vidljive snažne promjene u javnom prostoru, uključujući rast vjerskog konzervativizma i sve veći utjecaj islamskih struktura financiranih iz inozemstva, osobito iz zemalja Zaljeva.
U tekstu se upozorava i na porast antisemitizma te na niz poteza gradskih i državnih institucija koji su, prema autoru, dodatno narušili odnose sa židovskom zajednicom i Izraelom. Posebno se naglašavaju odluke koje su izazvale osude međunarodnih židovskih organizacija i diplomatske napetosti.
Primorac također ukazuje na dugogodišnje veze bošnjačkih političkih i vjerskih krugova s Iranom, uključujući vojnu i ideološku suradnju, kao i na postojanje obrazovnih institucija povezanih s Teheranom u blizini Sarajeva. Smatra da takve veze dodatno kompromitiraju sigurnosnu poziciju BiH u zapadnim savezima.
U političkom kontekstu, autor navodi da se približavanjem izbora pojačava odbacivanje zahtjeva Hrvata i Srba za punom političkom ravnopravnošću. Iako se razlikuju po ideologiji, i bošnjački socijaldemokrati i islamističke stranke, prema njegovu tumačenju, teže modelu države u kojoj bi dominirao jedan narod. Posebno se problematizira izborni sustav koji omogućuje većinskom narodu da bira političke predstavnike manjinskih zajednica, što Primorac vidi kao izravno kršenje daytonskih načela.
Autor upozorava da su međunarodni akteri godinama tolerirali takvu praksu, često favorizirajući Bošnjake zbog ratnog nasljeđa, čime su produbljene etničke napetosti. Posljedice su, prema njegovim tvrdnjama, vidljive u masovnom iseljavanju Hrvata, čiji je broj znatno smanjen, te u stalnim prijetnjama srpskim separatizmom.
Primorac zaključuje da bi nestanak Hrvata, koje opisuje kao najizraženije prozapadno orijentiranu zajednicu u BiH, doveo NATO u situaciju da se suoči s državom rastrganom između proruskih snaga i političkog islama. U tom kontekstu ističe da su Albanija i Kosovo, iako većinski muslimanske zemlje, uspjele izbjeći radikalizam i zadržati snažnu proameričku i proizraelsku orijentaciju.
Na kraju se navodi da je administracija Donalda Trumpa tijekom njegova mandata odustala od nametnutog modela izgradnje države u BiH te otvorila prostor za izravne dogovore među konstitutivnim narodima. Autor smatra da bi nastavak sadašnje politike u Sarajevu mogao izazvati ozbiljne posljedice po odnose sa Sjedinjenim Državama te upozorava da bi, zbog stabilnosti NATO-a, bilo nužno zaustaviti daljnju marginalizaciju kršćanskih zajednica u Bosni i Hercegovini.
foto: RTV HB
