Travničanin Munib Mešinović prvi je državljanin Bosne i Hercegovine koji je dobio prestižnu Rhodes stipendiju i priliku da studirana Univerzitetu Oxford. Nabrajati sva dosadašnja dostignuća našeg mladog sugrađanina uzelo bi dosta vremena, a s Munibom smo razgovarali o raznim temama, koje nisu spominjane u drugim medijima.
Kako i sam priznaje, Travnik ima veliku ulogu u njegovom odrastanju i sazrijevanju, i upravo ovdje je napravio preduvjete za sve ono što će uslijediti.
”Za mene je Travnik najbolji grad u Bosni i Hercegovini i često se znam našaliti s prijateljima iz ostalih dijelova BiH koji često ne znaju ništa o Travniku osim ćevapa i Vlašića. Cijeli grad je bogat historijom i odrastati u takvom mjestu te čini posebnim odmah na početku, posebno ako upoznaš ljude koji dolaze iz relativno novijih, modernijih i prenatrpanih urbanih sredina širom svijeta gdje se taj osjećaj za kulturu i tradiciju ne osjeća na isti način.
Svako mjesto i zajednica je definirana prvenstveno ljudima koji tu žive i njihovim djelima. U mom životu, pored roditelja i uže porodice, najveću ulogu u odrastanju su igrali moji rahmetli učitelj Smail i učiteljica Razija. Uz njihovu podršku sam zavolio učenje i znanje i njihov strogi, ali uspješni način predavanja je dobro komplementirao ono sto sam učio u kući.
Naravno, nije sve savršeno. U možda malo negativnom svjetlu se sjećam kao dijete da mi je bilo fascinantno postojanje ograde između dva dijela zgrade u kojoj ću kasnije pohađati srednju školu. Kako sam odrastao vidio sam da se te grube linije razdora normalizira i zapravo kada sam otišao van BiH da studiram shvatio sam koliko je to prosto i nazadno. Prijateljstva i razumijevanja sam stjecao s ljudima s kojima niti dijelim jezik, niti kontinent, niti ikakvo slično vjerovanje u Boga i onda postane apsurdno objašnjavati takve pojave. Povjerenje se gradi s drugima na osnovu prisege da neće biti predrasuda jednih prema drugima i da će postojati uzajamna znatiželja. Bez obzira na našu multietničnost i multikonfesionalnost, mi jesmo relativno homogeno društvo u usporedbi s većinom zemalja van Europe i volio bih da budemo svjesniji da naše “razlike” i ograde koje gradimo na njima izgledaju besmisleno većini svijeta.” kaže Munib o svome gradu.
Neko svoj uspjeh ostvari zahvaljujući spletu raznih okolnosti, ali uvijek je potreban predan rad i trud. Posebno kada se radi o akademskom uspjehu.
”Većini stvari što sam postigao jeste prethodio trud i disciplina. Upoznao sam sebe i svoj način rada do srži i znam kako da maksimalno iskoristim svoju koncentraciju i vrijeme za najveći učinak. Kada sam postigao tu samospoznaju, onda mi je vrlo malo vremena bilo potrebno za učenjem i u srednjoj školi i kasnije na fakultetima.
To je s jedne strane, ali s druge je itekako istina da je sreća bila neizostavan faktor skoro svih raspleta u mom životu. Nekad u toku dugih intervjua koji znaju trajati danima kao što je to bio slučaj s NYU i kasnije s Rhodes stipendijom, jednostavno ne možete kontrolirati sve okolnosti. Ili ćete se uklopiti sa sucima ili ne, i to određene granice je ono na što vaša djela utiču ali dalje od toga je u ruci sudbine. Bilo bi arogantno misliti da je uspjeh samo akumulacija vlastitog rada, tu pored sudbine igraju ulogu i svi ljudi u vašem životu koji na svoj način utiču na vas i vaš smjer.” piše nam Munib iz Ujedinjenog Kraljevstva.
Rhodes stipendiju drugačije zovu i Nobelovom nagradom za studente, a naš sugrađanin već ima plan što dalje u svojoj karijeri.
”Rhodes stipendija se uglavnom dodjeljuje ljudima koji već vide na neki način svoj životni put i rad i onda ona više dođe kao nagrada za postignuti uspjeh i kao neka vrsta pečata da bi imali pristup u određene prostore i podigli cijeli svoj opus.
Imam jasnu želju čime se želim baviti, a to je umjetna inteligencija u zdravstvu i to u određenim podoblastima, ali to je takva disciplina da je moguće to raditi i u akademiji i u industriji i to često u isto vrijeme. Sljedeće 4 godine radim doktorat na Oxfordu i to ću vrijeme iskoristiti da vidim gdje bih imao najzanimljivije izazove i prilike za razvoj. Ne razmišljam toliko o mjestu gdje ću raditi već o samom radu i prilikama. Bio sam u toliko zemalja i svaka bi bila zanimljiva za život i posao. Ne ograničavam se u smislu da ikako izbjegavam BiH ili Travnik. Nisam neko tko bi sudio sebi ili drugima ako odluče da se vrate u domovinu ili Travnik specifično dok god postoji razlog za to. Trenutno uživam u podršci ovdje u UK i cijelom iskustvu, a što će biti za 4 godine, to ćemo vidjeti.” zaključuje veoma uspješni student.
n24.ba
