Danas obilježavamo Veliki četvrtak, dan kojim započinje vazmeno trodnevlje.
Na ovaj se dan Crkva prisjeća Posljednje večere na kojoj je Isus Krist, uoči smrti i muke, ustanovio sakrament Euharistije i sakrament ministerijalnog svećeništva.
Običaj je da se na Veliki četvrtak održava samo jedna sveta misa u cijeloj biskupiji, a slavi je biskup sa svećenicima. U svakoj se biskupijskoj zajednici na Veliki četvrtak ujutro slavila misa posvete ulja, na kojoj su biskup i svećenici, koji su dio dijecezanskoga svećenstva, obnavljali obećanja s ređenja.
Također, na Veliki se četvrtak blagoslivljaju ulja za slavljenje sakramenata: katekumensko ulje, ulje za bolesničko pomazanje i sveta krizma, a diljem zemlje održavao se i tradicionalni obred pranja nogu.
Velikim četvrtkom označava se i posljednji dan korizme.
Na Posljednjoj večeri Isus je sakramentalno prihvatio svoju žrtvu smrti na križu: predao se u smrt radi spasenja ljudi, ispunivši Stari zavjet i židovski obred, dajući svoje tijelo i krv umjesto jaganjca i tako zapečatio konačni i vječni savez.
Pranje nogu te večeri jasan je znak njegove ljubavi koja služi i predaje se. Njegova muka na Maslinskoj gori, predanje njegovim neprijateljima, uhićenje te iste večeri pravi je početak Isusove muke.
U dane Svetog trodnevlja, tj. od četvrtka do subote, redovito se nisu obavljali težački poslovi na polju. U te dane ne zvone crkvena zvona.
