Sela ispod Zec planine možda su danas gotovo prazna, ali sjećanje na njih i dalje živi. To su u subotu, 8. kolovoza, potvrdili nekadašnji stanovnici naselja Crni Vrh, Sreće, Plavuzi, Unčići i Ravne, koji su se okupili na povijesnom Bilića groblju u župi Solakova Kula.
Oko 300 nekadašnjih stanovnika ovoga kraja, njihovih potomaka i prijatelja sudjelovalo je u misnom slavlju tijekom kojega je blagoslovljena novoizgrađena kapelica.
Misno slavlje i blagoslov kapelice predvodio je generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije, dr. mons. Slađan Ćosić, uz koncelebraciju župnika don Marina Marića, don Luke Brkovića, bivšeg župnika, domaćeg svećenika don Drage Škarice i don Slavka Rajića.
Okupljanju je nazočio i Ilija Kočarić, predsjednik Gradskog vijeća Konjica.
Mjesto koje pamti stoljeća
Bilića groblje i okolni kraj imaju duboke povijesne korijene. O tome svjedoče i arheološki ostaci bazilike iz 6. stoljeća, koji ukazuju na prisutnost kršćanskog stanovništva na ovim prostorima još u ranijim razdobljima.
Domaći svećenik don Drago Škarica tijekom susreta govorio je o povijesti Neretvice, Zec planine i teškim vremenima koja su obilježila život ovdašnjeg stanovništva, posebno o epidemijama kuge u 18. i početkom 19. stoljeća.
Prisjetio se i franjevaca koji su, unatoč opasnosti, obilazili oboljele, ispovijedali ih i pomagali im u najtežim trenucima. Brojna improvizirana groblja iz tog vremena i danas svjedoče o razmjerima tragedije koja je pogodila ovaj kraj.
„Dolazak ovdje se ne može zaboraviti“
Obnova kapelice bila je potaknuta željom da se ponovno uspostavi tradicija okupljanja na ovom mjestu. Sredstva za obnovu osigurao je Rade Bilić, kojemu Bilića groblje budi uspomene na djetinjstvo, majke, bake, zavjete i svete mise.
„To je meni neko sjećanje na mise, na zavjete koje smo mi tu dolazili sa svojim majkama, bakama, na te krunice koje smo molili oko tog groblja i poslije smo imali neki poseban mir, zadovoljstvo kao nigdje. To me povuklo da obnovimo kapelicu i, hvala Bogu, došli smo u velikom broju i odsad svake godine dolazimo“, kazao je Bilić.
Istaknuo je kako je najveći problem ovog kraja to što nema dovoljno ljudi, ali ni odgovarajuće prometne infrastrukture.
„Dolazak ovdje se ne može zaboraviti. Nažalost, nema cesta. Prvo cesta nema, dalje ljudi nema“, rekao je.
Svoju povezanost sa zavičajem opisao je i Zvonko Jozinović, rodom iz zaselka Ravne u Crnom Vrhu, koji danas živi i radi u Njemačkoj, ali svake godine dolazi u rodni kraj.
„Dolazim svake godine u svoje rodno mjesto. To mi ispunjava srce, pun sam, napunim energije, snage… Sretan sam, sretnem ljude koje nisam dugo viđao. Nisam mogao propustiti, jednostavno, to je tako u čovjeku. To je nešto posebno“, kazao je Jozinović.
Prisjetio se i vremena kada se groblje uređivalo u djetinjstvu te kada su se nakon misa održavala druženja, igrale lopte i igralo kolo.
Kapelica kao novi početak
Obnova kapelice na Bilića groblju tako nije samo obnova jednog objekta. Ona predstavlja pokušaj da se ponovno uspostavi tradicija okupljanja i molitve na mjestu koje je generacijama bilo dio života stanovnika ovoga kraja.
U vremenu kada se brojni krajevi suočavaju s iseljavanjem i demografskim nestajanjem, ovakva okupljanja pokazuju da odlazak ne mora značiti i zaborav.
Sela ispod Zec planine danas možda nemaju nekadašnji broj stanovnika, ali njihova groblja, kapelice, uspomene i ljudi koji im se vraćaju svjedoče da zavičaj još uvijek živi – u sjećanju, molitvi i želji da se ono što je naslijeđeno sačuva za buduće generacije.
