Potresno svjedočanstvo Serafine Lauš, Hrvatice iz Travnika, koja je preminula 16. travnja 2026. godine, ostaje trajni zapis stradanja, boli i dostojanstva jedne majke koja je u ratu izgubila cijelu obitelj.
Tijekom Domovinskog rata, u napadima Armije BiH na Hrvate općine Travnik početkom lipnja 1993. godine, ubijeni su njezin suprug Ivica te sinovi Dragun, Fabijan i Miroslav. Nakon tih događaja, Serafina je provela 11 mjeseci u logorima, dijeleći sudbinu brojnih stradalnika toga vremena.
U svom svjedočanstvu snimljenom u svibnju 2025. godine, između ostalog je kazala: „Nisam znala da će moj susjed, koji je živio preko puta, ubiti moje dijete…“
U javnosti je ostala zapamćena kao simbol stradanja Hrvata katolika Središnje Bosne, ali i kao primjer žene koja je, unatoč osobnoj tragediji, svjedočila o vjeri, oprostu i nadi. Iako je govorila o odgovornima za zločin, pravdu za svoju obitelj nije dočekala.
