Dana 14. veljače 1994. godine, nakon višednevnih žestokih borbi, postrojbe „Viteške“ brigade HVO-a oslobodile su prigradsko naselje Buhine Kuće. Među hrabrim braniteljima koji su dali svoje živote za slobodu, istaknuo se legendarni Josip Plavčić Đokac.
Tijekom vraćanja izgubljenih položaja ranjen je zalutalim metkom. Iako se rana u prvi tren činila bezopasnom, Đokac je 15. veljače 1994. godine, u jedan sat iza pola noći, izgubio najvažniju bitku – onu za vlastiti život. Njegova smrt ostavila je neizbrisiv trag među suborcima i stanovnicima Lašvanske doline.
Josip Plavčić Đokac pamti se kao istinski junak Domovinskog rata, čovjek velikog srca, uvijek spreman pomoći svakome u nevolji. Njegova hrabrost svjedoči o neumornoj borbi za opstanak svoga naroda; unatoč ranama i opasnostima, nakon svake ozljede vraćao se na bojište, odlučan da brani svoj kraj i svoje ljude. Prije rata bio je zaposlen u poduzeću „Vjetrenica“ u Vitezu, a kada je počeo sukob, bez oklijevanja se posvetio obrani domovine.
U znak zahvalnosti i sjećanja na njegov doprinos, u središtu Viteza postavljena je spomen-bista. Napad bošnjačke Armije BiH u Buhinim Kućama, kojim je pokušano prekinuti putnu komunikaciju između hrvatskih enklava Viteza i Busovače, smatra se jednim od težih zločina u Domovinskom ratu. U toj tragediji život su izgubila 34 civila i vojnika, a počinitelji do danas nisu izvedeni pred lice pravde.
Danas, u župnoj crkvi sv. Juraja u Vitezu, služena je misa zadušnica za Josipa Plavčića-Đokca. Nakon mise, kod njegovog spomen-poprsja ispred Hrvatskog doma položeni su vijenci i upaljene svijeće. Uz njegovu obitelj, počast su odali članovi udruga proisteklih iz Domovinskog rata HVO-a te predstavnici lokalne vlasti, na čelu s ministrom Antom Matićem. Ovaj dan ostaje trajno svjedočanstvo hrabrosti, žrtve i ljubavi prema domovini koju je Đokac ostavio za sobom.
foto: vitez.info
