Adela, kći burgundskog kralja Rudolfa II., rođena je 931. godine u Orbeu, na području današnjeg švicarskog kantona Vaud.
Od 947. do 950. bila je u braku s talijanskim kraljem Lotarom. Nakon njegove smrti zarobio ju je markgrof Berengar II. Ivrejski. Budući da je odbila udaju za njegova sina, zatvorena je u Comu. Uspjela je pobjeći zajedno s kćerkom Emmom i skloniti se u Canossu, odakle je zatražila pomoć njemačkog kralja Otona I. Velikog. Oton je porazio Berengara te se 951. godine oženio Adelom u Paviji, tadašnjem lombardijskom kraljevskom središtu. Papa Ivan XII. okrunio ih je 962. u Rimu za cara i caricu Svetog Rimskog Carstva.
Kao uzor kršćanskim ženama, bila je iznimno cijenjena vladarica u Italiji i Njemačkoj. Obrazovana i razborita, posebnu je pažnju posvećivala siromašnima i potrebitima. Istaknula se kao pobožna mirotvorka te je aktivno sudjelovala u obnovi crkvenog života, osnivala samostane, gradila crkve i podupirala slavenske misionare.
Umrla je 16. prosinca 999. godine u benediktinskoj opatiji Seltz u Alzasu, koju je sama utemeljila. Svetom ju je proglasio papa Urban II. 1097. godine. Njoj u čast Gioachino Rossini skladao je 1817. operu Adelaide di Borgogna.
Sveta Adela smatra se zaštitnicom nevjesta, prognanika i izbjeglica, zatvorenika, roditelja s brojnom djecom, očuha i maćeha, kraljica i carica, udovica, ponovno vjenčanih osoba te žrtava nasilja.
