Današnji blagdan Crkva posvećuje svetom Ivanu Krstitelju, jednom od najvažnijih svetaca u kršćanstvu, jedinom – osim Isusa i Marije – čije se rođenje liturgijski slavi. Ivan je bio preteča Gospodinov, prorok koji je najavio Mesijin dolazak i pozivao narod na obraćenje.
Ivan Krstitelj bio je preteča Isusa Krista, posljednji prorok starozavjetne tradicije, asket i propovjednik. Njegovi roditelji, svećenik Zaharija i Elizabeta – rođakinja Blažene Djevice Marije – dugo nisu mogli imati djece. Ivanovo začeće najavio je arkanđeo Gabrijel, no Zaharija, sumnjajući zbog njihove starosti, ostao je nijem sve do sinova rođenja. Tijekom trudnoće Marija je pohodila Elizabetu, koja je tada nosila Ivana.
Ivan se povukao u pustinju gdje je živio kao pokornik i propovijedao skori dolazak Božjeg kraljevstva, pozivajući ljude na pokajanje. Njegov asketski način života uključivao je nošenje haljine od devine dlake, kožni pojas te prehranu skakavcima i divljim medom. Narod ga je poštovao kao sveca i proroka, a mnogi su vjerovali da je upravo on očekivani Mesija.
Na upit svećeničkih predstavnika o njegovu identitetu i razlogu krštavanja, Ivan je izjavio da on nije Krist, već da krsti vodom dok će onaj koji dolazi iza njega krstiti Duhom Svetim i ognjem – pri čemu se „oganj“ tumači i kao simbol budućih mučeništava.
Isus je pristupio Ivanu i zatražio krštenje. Tijekom čina, nad Isusom se spustio Duh Sveti u liku goluba, a s neba se začuo Božji glas: „Ti si Sin moj ljubljeni. U tebi mi sva milina.“
Ivan je otvoreno kritizirao Heroda Antipu zbog braka s Herodijadom, ženom svoga brata, zbog čega je završio u zatvoru i na kraju bio pogubljen odrubljivanjem glave.
Ivan Krstitelj uživa veliko štovanje u kršćanskom svijetu. U srednjem vijeku njegov se blagdan nazivao ljetnim Božićem, a njemu u čast izgrađene su brojne crkve, među kojima i Lateranska bazilika u Rimu. Njegove relikvije čuvaju se u crkvi sv. Silvestra u Rimu te u francuskom gradu Amiensu.
Sveti Ivan Krstitelj ostaje nadahnuće za vjernost, istinoljubivost i hrabrost u naviještanju Božje riječi, a njegova uloga u povijesti spasenja čini ga trajnim uzorom vjere. Njegov blagdan, u narodu poznat i kao „ljetni Božić“, posebno se štuje u mnogim krajevima, uz običaje, procesije i misna slavlja.
