Na e-mail adresu uredništva stranice Bog je tu pristiglo je snažno i dirljivo svjedočanstvo Hrvata iz Viteza koji je hodočastio u Svetu zemlju – u Izrael, točnije u Jeruzalem. Svjedočanstvo prenosimo s nadom da će u korizmenom vremenu biti nadahnuće i ohrabrenje svima koji ga pročitaju.
Autor svjedočanstva opisuje kako je odluka o putovanju došla gotovo neočekivano. U razdoblju velikih životnih kušnji, opterećen financijskim problemima, gubicima voljenih osoba, gubitkom posla i osjećajem izgubljenog smisla, u sebi je nosio tek krhko zrno vjere. Upravo ta mala, ali postojana vjera potaknula ga je na zavjetni odlazak Isusu Kristu – kao čin osobne zahvale i pouzdanja da nije sam, ni onda kada se tako osjećao.
Avionsku kartu kupio je svega nekoliko sati prije leta. Unatoč strahu i neizvjesnosti, odlučio je krenuti. Kasno navečer stigao je u Tel Aviv, a već sljedećeg dana zaputio se prema Jeruzalemu. Ondje je obišao sveta mjesta: Maslinsku goru, crkvu Pater Noster, kapelu Uzašašća te Put križa kojim je Isus nosio križ prema Golgoti.
Posebno snažan dojam na njega je ostavila prisutnost vojske i sigurnosnih mjera na svetim mjestima. U toj stvarnosti još je jasnije osjetio razliku između današnjeg svijeta i Kristova puta, jer Isus nije imao osiguranje niti oružje – svi su Mu bili dobrodošli. Upravo u tim trenucima, kako svjedoči, snažno je osjetio da je Isus Krist pravi i jedini Bog.
Boravak u Crkvi Svetoga groba opisuje kao trenutak duboke tišine i milosti, gdje riječi postaju suvišne. U srcu je jasno osjetio da je Isus Put, Istina i Život. Promatrajući ljude i njihova djela, shvatio je i dublje značenje neprihvaćanja i progona, ali i snagu vjere koja nadilazi ljudske osude. Iskustvo ga je toliko dotaknulo da se u Crkvu Svetoga groba ponovno vratio u nedjelju.
Poruka koju nosi iz Jeruzalema jednostavna je, ali snažna: čovjeku se na ovome svijetu može oduzeti mnogo toga, ali nikada nada i vjera. Kako stoji u Mudrim izrekama 18,14:
„Duh čovječji podnosi bolest njegovu, ali slomljena duha tko može podnijeti?”
S vjerom se, poručuje, pobjeđuje svaki strah i prelazi svaka prepreka.
Boris Mišković, Vitežanin s adresom u inozemstvu, svojim je svjedočanstvom posvjedočio da je Jeruzalem uistinu grad susreta i nade. Vođen dubokom vjerom, odlučio je svoje iskustvo podijeliti kako bi postalo svjetionik ohrabrenja drugima u danima posta, pokore i tihe priprave za najveći kršćanski blagdan – Uskrs.
Autor je velikodušno ustupio i fotografije sa svoga hodočašća, kako bi čitatelji kroz našu galeriju barem djelićem srca i pogleda mogli zakoračiti u prizore koje je i sam doživio.
