• Diabetes mellitus (DM), poznatiji kao dijabetes ili šećerna bolest, naziv je za grupu metaboličkih bolesti kojima je zajednički simptom hiperglikemija – visoka razina glukoze (šećera) u krvi.
• Razlikujemo nekoliko oblika šećerne bolesti: šećerna bolest tipa 1 – karakterizirana je nedostatkom inzulina (hormon koji smanjuje koncentraciju glukoze u krvi, a luče ga beta stanice gušterače) zbog autoimune destrukcije beta stanica gušterače dakle obično rezultira apsolutnim manjkom inzulina, zatim šećerna bolest tipa 2 – najčešći oblik šećerne bolesti (90% svih oboljelih) koji nastaje zbog kombinacije inzulinske rezistencije i disfunkcije beta stanica gušterače te naposljetku gestacijska šećerna bolest –koja se dijagnosticira u drugom ili trećem tromjesečju trudnoće, pogađa oko 16 posto trudnica, a ne odnosi se na prikrivenu šećernu bolest prije trudnoće.
• Za dijagnozu šećerne bolesti koristimo tri kriterija: određivanje glukoze natašte, određivanje glukoze u krvi postprandijalno i glikirani hemoglobin (HbA1c). Kada govorimo o određivanju glukoze u krvi natašte u zdravih osoba ona iznosi manje od 5,6 mmol/l. Vrijednosti glukoze u krvi natašte od 5,6-6,9 mmol/l ukazuju na relativno visok rizik za razvoj buduće šečerne bolesti. Koncentracija glukoze natašte ( najmanje 8 h bez unosa kalorija) iznad 7,0 mmol/l potencijalno ukazuje na postojanje šećerne bolesti.
• Šećerna bolest tipa 1 – Šećerna bolest tipa 1 obično se razvija naglo pa su i simptomi jače izraženi. Najčešći simptomi su sljedeći: neobična žeđ, glad, često mokrenje, umor, naglo mršavljenje, razdražljivost, slabost…
• Često kod osoba oboljelih od šećerne bolesti tipa 2 dugi niz godina izostaju izraženi simptomi koji daju privid blage bolesti koju ne treba liječiti. Godinama povišene vrijednosti glukoze u krvi uzrokuju nepovratna oštećenja.
• Simptomi hiperglikemije su sljedeći: suha usta i žeđ, učestalo mokrenje, umor, zamućen vid, svrbež kože i sluznica, crvenilo lica…

• Rana dijagnoza i pravovremeni početak liječenja ključni su čimbenici u sprječavanju ili odgađanju komplikacija koje mogu znatno utjecati na kvalitetu života oboljele osobe!
• Sve smjernice za liječenje šećerne bolesti ističu značaj edukacije o bolesti kao temeljnog preduvjeta za uspješnu kontrolu šećerne bolesti.
• Kod osoba oboljelih od šećerne bolesti bitnu ulogu u liječenju ima i pravilna prehrana, tjelesna aktivnost te samokontrola.

• Samokontrola razine glukoze u krvi važna je sastavnica suvremenog liječenja šećerne bolesti.Kako bi bolesnici mogli ispravno provoditi samokontrolu glukoze u krvi, nužna je edukacija o samom postupku mjerenja.
• Osobu koja će provoditi mjerenje potrebno je upozoriti da je prije samog mjerenja potrebno pažljivo oprati ruke sapunom i osušiti ih. Set za mjerenje glukoze u krvi (glukometar i lancetar), dijagnostičke trakice i lancete ne bi se trebali dirati neopranim ili vlažnim rukama. Nadalje, potrebno je naglasiti da su test trakice koje se koriste jednokratne, odnosno jedna trakica namijenjena je za samo jedno mjerenje i specifične su za svaki glukometar. Test trakice potrebno je čuvati u originalnom spremniku, zatvorene, budući da kontakt s vlagom može ugroziti njihovu ispravnost.
• Dijabetičko stopalo je jedno od najtežih komplikacija šećerne bolesti, a javlja se najčešće na prstima stopala i na samom stopalu zbog oštećenja velikih i malih krvnih žila i ostećenja živaca. Oboljele osobe treba informirati o važnosti dnevnog praćenja stopala, ispravnoj njezi stopala, uključujući nokte i kožu, ispravnom odabiru obuće.
• Neophodno je redovito prati noge u mlakoj vodi, brisanje nakon pranja mekanim ručnikom bez trljanja, redoviti pregledi stopala, nošenje čarapa i cipela izrađenih od prozračnih materijala kako bi spriječili stvaranje vlage, pravilno rezanje noktiju, pravilna i redovita njega stopala proizvodima na bazi ureje, tuširanje mlakom vodom, praktikovati tuširanje i kupanje blagim i kvalitetnim uljima i gelovima koji neće narušiti kožnu barijeru te isušiti kožu. Kožu je potrebno njegovati neutralnim sredstvima za njegu (emolijentnim kremama i losionima) kako bi se spriječilo isušivanje kože.  Koža dijabetičara je jako suha i treba nježnu i kvalitetnu njegu lica i tijela. U slučaju bilo kakvih promjena na koži potrebno je se savjetovati s liječnikom ili farmaceutom što je prije moguće.

• Pravilna prehrana je veoma bitna kod bolesnika oboljelih od šećerne bolesti. Prema danas najraširenjim preporukama, onim Američkog dijabetološkog društva (eng. ADA), dijeta za šećernu bolest ima visok udio ugljikohidrata (45-60% energijskog unosa), dok je preporučljivi unos masti do 35%, a bjelančevina 12-20% ili 0,8 do 1,0 g/kg tjelesne mase. Prehrana osoba sa šećernom bolesti mora sadržavati dovoljne količine omega 3 masnih kiselina.
• Nadalje, što se tiče tjelesne aktivnosti za početak je poželjno krenuti sa šetnjom, dva puta dnevno u trajanju od 30 minuta, po mogućnosti nakon obroka uz postupno povećavanje opterećenja i intenziteta vježbi i aktivnosti. Redovitim vježbanjem moguće je prevenirati šećernu bolest tipa 2 kod visokorizičnih pojedinaca (osim ako je kontraindicirano), te se redovitim vježbanjem poboljšava regulacija glikemije, smanjuju kardiovaskularni čimbenici rizika i pridonosi gubitku tjelesne težine (osim ako je kontraindicirano).

OVAJ TEKST JE INFORMATIVNOG KARAKTERA I NE ZAMJENJUJE MIŠLJENJE STRUČNJAKA!

Tekst napisala: mr. ph. Maja Petrović