Docent ustavnog prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Mostaru Ivan Tomić u emisiji Kompas RTV-a Herceg-Bosne ocijenio je da je u Federaciji BiH moguće formirati hrvatski megakanton bez potrebe za izmjenama Ustava Bosne i Hercegovine. Naglasio je da je takva ideja ranije postojala i među dijelom bošnjačkih političkih predstavnika, što, prema njegovim riječima, ostavlja prostor za politički dijalog. Upozorio je, međutim, da treba razmotriti i model prema kojem bi svaka županija zadržala vlastite institucije, poput vlade i skupštine, dodavši da bi uspostava dva megakantona značila duboke administrativne i političke reforme.
Govoreći o izmjenama Izbornog zakona, Tomić smatra da bi administracija Donalda Trumpa mogla ponovno otvoriti to pitanje. Istaknuo je kako je bez snažnog angažmana međunarodne zajednice teško postići dogovor, podsjetivši da ni ranije intervencije nisu dovele do rješavanja problema izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Prema njegovoj procjeni, ključnu ulogu u eventualnim promjenama imat će Sjedinjene Američke Države.
Tomić je naveo da visoki predstavnik Christian Schmidt, u slučaju izostanka političkog dogovora, ima mogućnost nametanja izmjena Izbornog zakona. Iako osobno ne podržava takav pristup, pojasnio je da Ustav BiH definira nacionalnu strukturu Predsjedništva, dok je način izbora reguliran Izbornim zakonom. U tom kontekstu smatra da bi intervencija visokog predstavnika bila moguća bez zadiranja u ustavni poredak na državnoj razini.
Posebno je istaknuo mogućnost formiranja izborne jedinice s većinskim hrvatskim biračkim tijelom, naglašavajući da je takvo rješenje potvrđeno i presudom Europskog suda za ljudska prava u predmetu Kovačević. Prema toj presudi, podjela teritorija na izborne jedinice spada u slobodnu procjenu države, što bi moglo imati utjecaja na buduće izborne reforme i praksu domaćih sudova.
Osvrćući se na apelacije Zlatana Begića i Demokratske fronte pred Europskim sudom za ljudska prava, Tomić je naveo da su prihvaćeni samo zahtjevi koji se odnose na pitanja pasivnog biračkog prava kod imenovanja određenih dužnosnika, dok su odbijeni oni koji su ciljali na promjenu ustavne i izborne strukture BiH ili osporavali nametnute izmjene visokog predstavnika. Istaknuo je da takva odluka nije nova te da je u skladu s ranijom praksom Ustavnog suda BiH i presudama poput Sejdić–Finci.
Naglasio je da su hrvatske političke stranke još ranije ponudile rješenja za ta pitanja. Prema njegovom tumačenju, Sud je odbijanjem ključnih dijelova apelacija prepoznao da je riječ o tzv. actio popularis, budući da podnositelji nisu bili izravno pogođeni osporavanim mjerama. Time je, kako smatra, potvrđen dvodomni sustav vlasti u BiH, uz jasnu poruku da Europska konvencija o ljudskim pravima ne jamči jednaku vrijednost glasa niti nameće obvezu određenog izbornog sustava.
Tomić je pojasnio i odluku vezanu uz odbacivanje apelacije Demokratske fronte protiv Christiana Schmidta, ističući da je Sud u Strasbourgu potvrdio stav Ustavnog suda BiH kako podnositelj nije bio izravno pogođen tim mjerama.
Zaključno je ocijenio da su ove presude, zajedno s presudom Kovačević, značajan doprinos boljem razumijevanju hrvatskog pitanja na međunarodnoj razini. Prema njegovim riječima, time je dodatno ukazano na moguće zloupotrebe u okviru konstitutivnih naroda te je olakšano međunarodno sagledavanje političkih prijepora u Bosni i Hercegovini.
