U organizaciji Hrvatske akademije za znanost i umjetnost u BiH (HAZU u BiH) u utorak je, povodom Dana hrvatskog jezika, održana tribina na kojoj je naglašena važnost očuvanja hrvatskog jezika te njegova prenošenja budućim naraštajima, osobito među Hrvatima u Bosni i Hercegovini.
Mjesec hrvatskoga jezika kulturna je manifestacija koja traje od 21. veljače, kada se obilježava Međunarodni dan materinskoga jezika, do 17. ožujka, dana objave Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika iz 1967. godine. Cilj manifestacije je istaknuti važnost očuvanja materinskoga jezika, narječja i bogate jezične baštine.
Govoreći o povijesti jezika, akademik Šimun Musa istaknuo je kako je hrvatski narodni jezik star koliko i sam narod te da se razvija u kontinuitetu duljem od tisuću godina. Naglasio je i kako je jezik temeljno obilježje identiteta, bez kojeg bi narod bio „prazan“, dodajući da je hrvatski jezik još u vrijeme Protureformacije imao značajnu ulogu na europskoj razini.
U kontekstu suvremenih izazova, upozorio je na sve veći utjecaj stranih riječi, posebno anglizama, istaknuvši kako UNESCO upozorava na nestanak manjih jezika u uvjetima globalizacije. Posebno je naglasio ulogu obitelji, obrazovanja i čitanja u očuvanju jezika i kulture.
Govoreći o narječjima, Musa je podsjetio da hrvatski jezik obuhvaća tri narječja i brojne dijalekte te da se književnost i danas razvija na kajkavskom, čakavskom i štokavskom narječju, pri čemu je štokavsko najzastupljenije.
Predsjednik HAZU-a u BiH akademik Mladen Bevanda osvrnuo se na značaj Deklaracije iz 1967. godine, ocijenivši je jednim od ključnih dokumenata u borbi za ravnopravnost hrvatskog jezika.
U svom izlaganju posebno je istaknuo rad povjesničara Stjepana Krasića, dominikanca koji je istraživanjem arhivske građe u Rimu i Vatikanu došao do spoznaja o važnoj ulozi hrvatskog jezika u prošlosti. Prema tim istraživanjima, hrvatski jezik je u 16. i 17. stoljeću imao status međunarodnog jezika te je smatran prikladnim za komunikaciju među slavenskim narodima.
Zaključno je poručeno kako hrvatski jezik predstavlja temeljnu nacionalnu vrijednost, ključni element identiteta i važan čimbenik povezivanja Hrvata, osobito u Bosni i Hercegovini.
