U Grginom Polju kod Viteza obilježena je obljetnica stradanja 14 pripadnika Hrvatskog vijeća obrane (HVO) i Civilne zaštite, koji su nakon zarobljavanja na koti Brdo 5. rujna 1993. godine izgubili živote.
Obljetnica je obilježena polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća kod spomen-obilježja, čime su članovi obitelji, preživjeli suborci, mještani te predstavnici braniteljskih udruga odali počast stradalima.
Napad na kotu Brdo, iznad Zabilja i na području granice između Viteza i Travnika, započeo je u jutarnjim satima 5. rujna 1993. godine. Riječ je bila o strateški važnom položaju s kojeg se pružao pogled prema dijelu doline rijeke Bile.
Tijekom napada položaji HVO-a našli su se pod snažnim pritiskom, a nakon prodora napadačkih snaga zarobljeno je deset branitelja i četiri pripadnika radnog voda Civilne zaštite.
Prema dostupnim svjedočenjima, zarobljeni su potom odvedeni, a njihova tijela obiteljima su predana tek nakon određenog vremena.
U ovom zločinu stradali su Vlado Krišto, Žarko Stojak, Branislav Petraš, Tomislav Petraš, Niko Petraš, Ranko Sukara, Srećko Mišković, Nikica Jerković, Željko Lovrić, Albert Gabrijel, Jozo Marijanović, Duško Ikić, Mladen Ikić i Milan Milanović.
Među žrtvama bio je i maloljetni Žarko Stojak, koji je kao dragovoljac bio pripadnik radnog voda Civilne zaštite.
Nakon što su napadačke snage zauzele položaje, pripadnici HVO-a izveli su kontranapad te ponovno uspostavili kontrolu nad kotom Brdo. Međutim, za zarobljene branitelje i pripadnike Civilne zaštite pomoć je stigla prekasno.
Nakon odavanja počasti kod spomen-obilježja, vijenci i svijeće položeni su i na groblju u Zabilju. U crkvi Gospe od Anđela služena je sveta misa zadušnica za stradale.
Na spomen-ploči mjesne kapelice nalaze se imena ukupno 36 branitelja i civila iz Brda i Zabilja koji su izgubili živote tijekom rata.
Obitelji stradalih i preživjeli suborci i danas ukazuju na potrebu utvrđivanja odgovornosti za ovaj zločin. Kako navodi InFocus, za navedeni slučaj do danas nije podignuta optužnica.
Obilježavanje obljetnice još jednom je podsjetilo na težinu ratnih stradanja na području Viteza i Lašvanske doline te na važnost očuvanja sjećanja na sve poginule i njihove obitelji.
