Velika srijeda – tišina koja otkriva dubinu ljudske slabosti i Božje ljubavi
Velika srijeda, dan koji prethodi svetom trodnevlju, za kršćane je snažan trenutak unutarnjeg sabranja. U sjeni Velikog četvrtka i dramatičnog Velikog petka, ovaj dan donosi tišinu, ali i duboku poruku – prisjećanje Judine izdaje i poziv na osobno preispitivanje.
Na ovaj dan Crkva nas liturgijski uvodi u posljednje korake Isusova života na zemlji. U evanđeoskom izvještaju čitamo kako Juda Iškariotski odlazi velikim svećenicima i za trideset srebrnjaka dogovara izdaju Učitelja. Taj čin nije samo povijesni događaj – on je ogledalo svakog ljudskog srca koje se, suočeno s kušnjom, može udaljiti od Boga.
Velika srijeda zato nije dan osude, već dan istine. Dan u kojem gledamo u Judu, ne da bismo ga osudili, nego da bismo se zapitali: koliko puta i sami izdajemo Krista – kroz ravnodušnost, grijeh, nedostatak ljubavi prema bližnjemu?
Ali ovaj dan također otkriva i nešto veće – Božje milosrđe. Isus, svjestan Judine odluke, ne reagira s osvetom, nego s ljubavlju. Na Posljednjoj večeri pere noge i Judi. Nudi oprost i njemu, kao i svakome od nas. To je srce kršćanske poruke Velike srijede – Bog nikada ne prestaje ljubiti, čak ni kad ga izdajemo.
Za vjernike, Velika srijeda poziv je na tišinu i molitvu. Na ispovijed. Na ponizno priznanje vlastitih padova i na povratak Ocu koji čeka otvorenih ruku. To je dan koji nas priprema ne samo za Triduum, nego i za osobni susret s Uskrsnulim Kristom – onim koji nas nikada ne prestaje tražiti i voljeti.
