Na Veliku subotu Crkva u tišini i molitvi čeka Gospodina na njegovu grobu. To je dan sabranosti i nade, kada vjernici razmatraju Kristovu muku i smrt te se pripremaju za slavlje njegova uskrsnuća.

U večernjim satima slavi se Vazmeno ili uskrsno bdijenje, jedno od najsvečanijih bogoslužja u crkvenoj godini. Crkva tada iščekuje Isusovo uskrsnuće.

Bdijenje započinje nakon što padne noć kako bi se uskrsna svijeća, uz trostruki usklik „Svjetlo Kristovo“, mogla unijeti u potpuno zamračenu crkvu. Plamen uskrsne svijeće simbolizira uskrslog Krista koji rasvjetljuje tamu i donosi svjetlo svijetu.

Obred započinje službom svjetla. Ispred crkve blagoslivlja se nova vatra kojom se pali uskrsna svijeća, a potom se svjetlo unosi u crkvu.

Nakon toga slijedi služba riječi, koja je bogata biblijskim čitanjima. Ona podsjećaju na velika Božja djela kroz povijest spasenja i na vjernost Boga njegovu narodu.

U starim vremenima vjernici su kroz ta čitanja i molitvu iščekivali zoru uskrsnog jutra. Tada se slavilo i krštenje novih vjernika.

Krštenje započinje blagoslovom vode, kojem prethodi Litanija svih svetih. Nakon toga slijedi odricanje od grijeha i ispovijedanje vjere. Ako nema kandidata za krštenje, svećenik blagoslovljenom vodom škropi okupljene vjernike kao znak obnove krsnih obećanja.

Vrhunac Vazmenog bdijenja je euharistijska služba, u kojoj vjernici slave Kristovu pobjedu nad smrću i njegovo uskrsnuće.