Veliki četvrtak u kršćanskoj tradiciji spomen je na Isusovu Posljednju večeru s učenicima, a ujedno označava i završetak korizmenog vremena te početak svetog uskrsnog trodnevlja.
U katedralama, koje su matične crkve svake biskupije, biskup u jutarnjim satima predvodi svečanu liturgiju zajedno sa svim svećenicima biskupije. Tijekom tog slavlja blagoslivlja se bolesničko ulje i ulje katekumena, dok se posvećuje sveto ulje za pomazanje i svećeničko ređenje. Nakon propovijedi, svećenici obnavljaju obećanja koja su dali prilikom ređenja, potvrđujući svoju vjernost službi koju su prihvatili.
U večernjim satima slavi se svečano euharistijsko slavlje poznato kao Misa Gospodnje večere. Njome se obilježava večer kada je Isus, dan prije svoje muke, sa svojim učenicima proslavio židovski blagdan Pashe te ustanovio euharistiju, odnosno svetu misu, koja je središte kršćanskog života.
Tijekom obreda čita se evanđeoski izvještaj o Isusovu pranju nogu učenicima. U znak sjećanja na taj čin poniznosti i služenja, predvoditelj slavlja pere noge dvanaestorici odabranih vjernika, podsjećajući okupljene na važnost bratske ljubavi i služenja drugima.
Na kraju mise orgulje posljednji put zasviraju, a crkvena zvona zazvone prije nego što utihnu do uskrsnog slavlja. Posvećena hostija prenosi se na posebno mjesto gdje će ostati do obreda Velikog petka.
Nakon toga započinje razdoblje tišine i sabranosti, u kojem su vjernici pozvani razmišljati o Kristovoj muci i veličini žrtve koju je, prema kršćanskom vjerovanju, podnio za čovječanstvo. ✝️
