Donosimo svjedočanstvo Vitezanke koja tvrdi kako joj je molitva i devetnica Svetom Josipu Radniku donijela veliko olakšanje i, kako kaže, potpuno promijenila tijek liječenja njezine kćerke. U nastavku prenosi svoju priču o razdoblju bolesti, putu liječenja u inozemstvu te kasnijim nalazima koji su pokazali izostanak ranije dijagnoze.
Trideset dana prije blagdana Svetog Josipa Radnika započela sam moliti devetnicu, moleći za zdravlje svoje kćerke i stavljajući sve svoje brige u zagovor Svetog Josipa.
U osmom mjesecu iste godine liječnici su nam rekli da moja kćerka mora na radioterapiju u Njemačku. Krenuli smo na put, ali sam već tada primijetila da joj terapija za dijagnozu zbog koje je trebala piti puno vode zapravo nije potrebna. Tijekom cijelog boravka u Njemačkoj nije koristila tu terapiju.
Po povratku kući ponovno je obavila potrebne nalaze. Tada nam je liječnik rekao da nema ni traga dijagnozi diabetes insipidusa. U tom trenutku nisam mogla zaustaviti suze radosnice. Rekla sam mužu i kćerki kako sam molila Svetom Josipu i kako vjerujem da je upravo on uslišao moje molitve.
Moja kćerka danas više ne pije terapiju za koju su liječnici govorili da će je morati koristiti do kraja života. Njezina doktorica kaže da je to čudo, jer osobe s tom dijagnozom u pravilu trebaju trajnu terapiju.
Zato svima koji se utječu Svetom Josipu želim posvjedočiti svoju priču i poručiti da vjera, molitva i nada mogu donijeti snagu i utjehu i u najtežim trenucima.
Bogu hvala i Svetom Josipu na uslišanoj molitvi!
Za preuzimanje teksta molimo navesti izvor i vezu n24.na
