Je li voće postalo luksuz, pitamo poznavatelja prilika na mostarskoj i čapljinskoj tržnici, čovjeka koji proizvodi i prodaje te nam s nokta odgovara.
– Jest, ali nije samo voće nego i povrće. Krumpiri, crveni luk poskupjeli su praktički 100 posto u odnosu na prošlu godinu.
– Krumpiri su danas oko 1,50 KM, ali past će im cijena zbog rata oko izvoza i uvoza, dok je crveni luk oko dvije marke, a lani je u ovo doba bio ispod marke. Značajno je skuplja i mrkva koja ide i do 3 KM, a lani je bila oko 1,50 KM, zatim cikla, koja se kretala od 80 feninga do marke, a sad je oko 2 marke – priča nam poznavatelj prilika. Onda se prebacujemo na voće, piše Večernji list.
Poskupljenje gnojiva
– Cijene su, kao što ste na početku rekli, luksuzne. Kilogram domaće lubenice trenutačno je oko 2 marke, trešnje su mnogo skuplje zbog truleži – kaže. Kiša i loše vrijeme pogodovali su cijenama.
Trešnje nije realno uspoređivati s prošlom godinom, kada su obilno rodile pa su išle u bescjenje, naglašava. Kilogram trešanja stoji oko 7 maraka, jagoda 8, a prošle godine cijena je bila upola manja. Provjerili smo situaciju i na bijeljinskoj tržnici, gdje je kilogram borovnica 30 maraka, a kilogram ribizli 25 maraka. Sugovornika koji poznaje prilike na tržnicama pitamo i je li samo loše vrijeme razlog što su cijene ovoliko porasle.
– Već prošle godine počeo je rast cijena zbog rata u Ukrajini jer gnojiva koja se tamo proizvode nisu mogla do Europe, a i Rusija proizvodi te izvozi gnojivo, međutim, sankcije su sve obustavile pa se tražilo alternative. Ove godine imamo donekle bolju situaciju kad je u pitanju nabava preparata, međutim, kiša i loše vrijeme, ne samo u BiH nego i diljem Starog Kontinenta doveli su do toga da nemamo dovoljno ni za vlastite potrebe – kaže. Još jednu stvar ističe kao razlog viših cijena.
– To se često ne uzima u obzir, a potrebno je. Riječ je o iseljavanju, odljevu radne snage, odlascima na sezonu. Tisuće i tisuće radnika sada su u Hrvatskoj ili negdje drugdje gdje je turistička sezona. Onda je i cijena rada ovdje poskupjela, pa sve to utječe na finalni proizvod – priča nam sugovornik. Nažalost, situacija u BiH je takva da će radnika u poljoprivrednoj proizvodnji biti sve manje ako se nastavi ovakav odnos prema poljoprivredi.
Primjerice, za rad u poljoprivredi u BiH nema zainteresiranih stranaca, dok su u Hrvatskoj stranci podnijeli čak 2000 zahtjeva za radne dozvole za rad u poljoprivredi. Razlog je u tome što se domaći ne žele baviti poljoprivredom, ali je pitanje što je s BiH, gdje se ni strani, a ni domaći ne žele time baviti.
Marija Tomić iz Odbora za poljoprivredu u RH, kazala je na što susjedna zemlja stavlja naglasak u idućem razdoblju, a što bismo i mi u BiH trebali primijeniti ako se želimo pomaknuti s mrtve točke ili s dna u proizvodnji hrane, na kojem uvozni proizvodi “guše” domaće, a cijene ionako lete u nebo.
– Naglasak je potrebno staviti na educirane nositelje obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, koji svoju proizvodnju mogu podići na višu razinu, uvesti nove tehnologije i dodati vrijednost svojim proizvodima – rekla je Marija Tomić.
Sok, šećer, kiselina..
U odnosu na neke druge zemlje koje naveliko proizvode, BiH bi mogla imati idealne uvjete i upravo to treba svijetu prezentirati. Pojedine analize pokazuju da su u voću količine soka te omjer šećera i kiselina velika prednost jer je sve kvalitetno raspoređeno i uravnoteženo. Naravno, priroda nam je dala te prednosti, a pitanje je koliko mi to znamo koristiti jer se često događa da pretjeramo s pesticidima ili nekim drugim preparatima pa ne dobijemo ono što smo priželjkivali.
Važno je ubuduće raditi na poboljšanju organizacije i opskrbe tržišta, zagovarati bolju organizaciju otkupa, zalagati se za bolje pozicioniranje domaćeg voća i povrća na policama trgovina. Ako se posvetimo proizvodnji, prostora će biti napretek, ne samo na tržištu vlastite zemlje već i u susjedstvu, a susjedstvo nam je Europska unija koju i mi priželjkujemo jednoga dana, što će dodatno olakšati poslovanje. A do tada treba iskoristiti prilike koje se nude.
