Zanati u Republici Srpskoj pali su na leđa starih zanatlija, često i penzionera, dok mladi, ako se odluče baviti nekim od njih, uglavnom odlaze u inostranstvo.
Sve je manje upregivača, vunovlačara i stolara. Trenutno su najtraženiji keramičari, a najteže je pronaći kovače.
Poznati mrkonjićki kovač Đuro Milanović kaže da se ovim poslom bavio i njegov otac, a tradiciju je nastavio i nakon njegove smrti 1994. godine.
Ostavio je svoj dnevnik u školi i uzeo čekić. Izrađuje sve za poljoprivredu i šumarstvo, jer selo ne može bez kovača.
Izrađujem kose, sjekire, pijuke, motike i lopate. Sve su popularniji i ugostiteljski programi, ražnjevi, roštilji, sačevi, rekao je Milanović.
Prema njegovim riječima, mladi se rijetko odlučuju za obrtnički poziv.
Mladi nauče raditi i odu. Već sam ih trenirao 35. Ostanu godinu dana i nakon toga odu, najčešće u Njemačku, dodaje Milanović.
Iako su obrtnici posebno cijenjeni u europskim zemljama, i ovdje mogu ugodno živjeti.
Vjerujem da keramičari sada najbolje rade, čak mislim i bolje od doktora. Naplaćuju 22, 23 marke po kvadratu, a danas bez problema rade 15 kvadrata, rekao je Milanović.
Da bi netko bio dobar majstor, mora steći znanje, ali i imati mali dar i veliku želju.
Ako ima volje, mladi čovjek brzo nauči, ali kovački zanat je najteži, jer morate imati dara, kao i umjetnici. Od 56 mrkonjićkih požara koji su zakovani ostala su aktivna samo dva, rekao je Milanović.
Prema njegovim riječima, ključni problem je što je malo zanimanje mlađe populacije.
