Pitanje službene uporabe hrvatskog jezika u Bosni i Hercegovini ponovno je u središtu pozornosti, posebno kada je riječ o mrežnim stranicama institucija vlasti. Večernji list BiH analizirao je način na koji tri ključne institucije izvršne vlasti – Vijeće ministara BiH, Vlada Federacije BiH i Vlada Republike Srpske – objavljuju svoja priopćenja i informacije na internetu.
Analiza navodi da je hrvatski standardni jezik na državnoj razini uglavnom zastupljen, dok se na entitetskim razinama pojavljuju razlike. Posebno se ističe mrežna stranica Vlade Republike Srpske, na kojoj, prema analizi, nema mogućnosti odabira hrvatskog jezika.
Razlike između institucija
Vijeće ministara BiH u svojim priopćenjima primjenjuje hrvatski standardni jezik.
Kod Vlade Federacije BiH situacija je drugačija. Iako mrežna stranica omogućuje odabir bosanskog, hrvatskog i srpskog jezika, autor analize navodi da se pri odabiru hrvatskog jezika u pojedinim objavama pojavljuju izrazi koji nisu dio standardnog hrvatskog administrativnog nazivlja.
Kao primjeri navedeni su izrazi „finansijski“ umjesto „financijski“, „privredni“ umjesto „gospodarski“, „period“ umjesto „razdoblje“, „budžet“ umjesto „proračun“, „sistem“ umjesto „sustav“, „lice“ umjesto „osoba“ te „penzijski“ umjesto „mirovinski“.
Navodi se razina uporabe hrvatskog jezika razlikuje ovisno o tome koje ministarstvo objavljuje određeno priopćenje. Prema toj analizi, u objavama resora kojima su na čelu hrvatski kadrovi hrvatski standard češće je zastupljen, dok se u zajedničkim priopćenjima Vlade FBiH pojavljuju navedene jezične razlike.
Što propisuju entitetski ustavi?
Pitanje službenih jezika uređeno je i ustavima entiteta.
Članak 7. Ustava Republike Srpske propisuje da su službeni jezici Republike Srpske jezik srpskog naroda, jezik bošnjačkog naroda i jezik hrvatskog naroda, dok su službena pisma ćirilica i latinica. Ustavni sud BiH u svojoj je odluci također citirao tu ustavnu odredbu.
Ustav Federacije BiH također uređuje pitanje službenih jezika. U tekstu članka VI. Ustava Federacije navedeni su bosanski, hrvatski i srpski jezik, uz latinicu i ćirilicu kao službena pisma.
Ustavni sud BiH ranije je razmatrao i pitanje jezičnih prava u kontekstu ustavnog položaja konstitutivnih naroda. U odluci U-5/98 naglašeno je da teritorijalna organizacija BiH ne može služiti kao osnova za etničku dominaciju ili ograničavanje lingvističkog pluralizma. Sud je također naveo da jednakost konstitutivnih naroda predstavlja jedno od temeljnih ustavnih načela Bosne i Hercegovine.
Analiza tako pitanje hrvatskog jezika promatra kroz širi kontekst ustavnih prava, ali i svakodnevne prakse institucija pri objavljivanju službenih informacija.
Povod za tekst bio je i Europski dan jezika, koji se obilježava 26. rujna, a koji je poslužio kao prilika za osvrt na položaj jezika u javnom prostoru Bosne i Hercegovine.
