Zenica u tišini tuge: Dvije tragedije u pet dana i pitanje koje ne smijemo ignorirati
30. svibnja 2025.
Grad Zenica posljednjih dana proživljava duboku tugu i šok. U razmaku od samo pet dana, dvije osobe izgubile su život skokom s visokih zgrada – dva slučaja samoubistva koja su uzdrmala cijelu zajednicu i ostavila brojna pitanja bez odgovora.
Prvi tragičan događaj zbio se u zeničkom naselju Blatuša, kada je mladić u ranim jutarnjim satima, oko 1:30, skočio s 11. sprata stambene zgrade. Jezivi prizor zauvijek je ostao urezan u pamćenje stanara koji su svjedočili ovoj nezamislivoj tragediji.
Pet dana kasnije, nova tragedija potresla je naselje Odmut. Ženska osoba, identificirana kao Edina Hrvić (47), bivša medicinska sestra Kantonalne bolnice Zenica, izgubila je život skokom s petog sprata zgrade u ulici Bulevar Ezhera Eze Arnautovića. Hrvić je toga jutra bila otpuštena s Odjela psihijatrije, gdje je bila hospitalizirana zbog psihičkih problema.
Policija je odmah izašla na mjesto događaja, a istraga je još u tijeku. Ono što posebno zabrinjava jest činjenica da ni u jednom slučaju nije ostavljeno oproštajno pismo, niti je bilo jasnih naznaka koje bi upućivale na ovakve odluke. Stanari i poznanici šokirani su i u nevjerici – mnogi se pitaju jesu li mogli nešto primijetiti, učiniti, spriječiti.
Tihi uzroci – glasna pitanja
U vremenu kada je psihička bol nevidljiva, a mentalne bolesti još uvijek obavijene velom srama i tišine, previše ljudi vodi unutarnje bitke bez podrške okoline. Depresija i anksioznost često se trivijaliziraju ili pogrešno tumače kao prolazne slabosti, dok stvarna patnja ostaje skrivena – sve dok ne bude prekasno.
Ove dvije smrti nisu samo lične tragedije. One su poziv na buđenje. Kao društvo, moramo se suočiti s realnošću da mnogi među nama pate, a da im ne znamo – ili ne želimo – pomoći. Potrebno je razviti empatiju, znati prepoznati znakove psihičke patnje, otvoriti dijalog bez osude i pružiti podršku.
Šutnja nije rješenje
Zenica je danas tiha, pogođena i nijema pred gubitkom. No, tišina ne smije postati norma. O ovakvim stvarima treba govoriti – glasno, otvoreno i s razumijevanjem. Svaki život vrijedan je pažnje, a ponekad i jednostavno pitanje: “Jesi li dobro?” može značiti razliku između života i smrti.
Ako vi ili neko vama blizak ima suicidalne misli – potražite pomoć. Postoje stručnjaci, institucije i ljudi spremni saslušati. Pomoć postoji. Niste sami.
Ne okrećimo glavu. Budimo tu jedni za druge. Jer životi se spašavaju – razgovorom, razumijevanjem i brigom.
