“Zločin bez kazne, djeca bez glasova – budimo njihova tišina koja govori”

Vitez, 10. lipnja 1993. – datum koji se ne smije zaboraviti.

Toga dana, na igralištu u Vitezu, dok su se igrali kraj koša, osmero djece je ubijeno, a još šestero teško ranjeno u minobacačkom napadu iz pravca teritorija pod kontrolom Armije RBiH. Bili su to nevini životi – djeca čiji su snovi prekinuti u trenutku. Unatoč jasnim okolnostima napada, unatoč brojnim svjedočanstvima i bolu koji traje već više od tri desetljeća, za ovaj zločin nikada nitko nije odgovarao.

Danas, 32 godine poslije, mnogi u Bosni i Hercegovini, pa čak i u samoj Srednjoj Bosni, ne znaju za ovaj strašni zločin. Djeca iz Viteza nisu bila ni vojnici, ni političari, ni prijetnja bilo kome. Bila su – djeca. A njihovo stradanje je sramotno zaboravljeno u tišini društvene i institucionalne nepravde.

Iako je dva mjeseca do ovogodišnje obljetnice, pozivamo sve vjernike, sve građane, sve ljude dobre volje – a posebno one koji nose odgovornost u društvenom i političkom životu – da 10. lipnja 2025. dođu u Vitez. Dođite na mjesto stradanja. Poklonimo se zajedno ovim nedužnim žrtvama. Pokažimo da ih nismo zaboravili i da nećemo dopustiti da se njihova imena izgube u tišini zaborava.

Ovo nije samo čin sjećanja – ovo je poziv na pravdu. Jer pravda za ubijenu djecu ne zastarijeva.

Neka ova obljetnica bude trenutak zajedništva, solidarnosti i odlučnosti da se zločini ne prešućuju, bez obzira na to tko su počinitelji. Vitez to zaslužuje. Djeca to zaslužuju.

10. lipnja – dan boli, ali i dan odlučnosti da istina nikada ne umre.