Na današnji dan, 10. travnja 1992. godine, padom Kupresa tragično je završena jedna od prvih velikih bitaka u ratu u Bosni i Hercegovini. Tog dana prisjeća se 160 poginulih i nestalih Hrvata na Kupreškoj visoravni, koji su živote izgubili braneći ovaj prostor od srpske agresije.
Bitka za Kupres bila je jedna od prvih velikih i strateški važnih bitaka na području Bosne i Hercegovine. Za srpski plan okupacije velikog dijela BiH i dijela Hrvatske posebno je važan bio prostor od Kupresa do Livna, koji je predstavljao stratešku vršnu točku na ratištu Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Prema pisanju Kupreškog radija, borbe su započele 3. travnja 1992. godine. S jedne strane sudjelovale su snage tzv. Jugoslavenske narodne armije (JNA), koje su raspolagale s oko 6.000 vojnika, više topničkih i minobacačkih divizijuna, oklopnim bataljunom te zrakoplovstvom. Kupres su branili pripadnici Kupreške bojne HVO-a, 13. bojne HOS-a, dragovoljci ZNG-a te brojni hrvatski branitelji iz Tomislavgrada, Bugojna, Uskoplja, Livna, Posušja i Gruda, ukupno oko 2.500 boraca, uglavnom naoružanih pješačkim naoružanjem i manjim brojem protuoklopnih sredstava.
Prvi oružani sukobi izbili su 3. travnja oko 6:30 sati, kada su srpske snage otvorile vatru na crti Rajkovača – Batoglav. Branitelji su uzvratili protunapadom te tijekom dana potisnuli protivničke snage na nekoliko pravaca, uključujući područja Donjeg i Gornjeg Malovana te Cincara i Baljaka. Ipak, već u narednim danima na područje Kupresa počela su pristizati snažna pojačanja JNA.
Borbe su se intenzivirale 5. i 6. travnja, kada su na kupreško ratište stigle dodatne srpske snage, uključujući tenkovske postrojbe koje je predvodio pukovnik Slavko Lisica. Dana 7. travnja JNA je angažirala i 30. pješačku diviziju, kojom je zapovijedao pukovnik Stanko Galić, čime je odnos snaga postao izrazito nepovoljan za branitelje.
Završni napad uslijedio je 10. travnja 1992. godine, nakon noći obilježene snijegom i lošim vremenskim uvjetima koji su pogodovali napadačima. Srpske snage pokrenule su snažan oklopni napad na pravcu Kupres – Malovan, pri čemu hrvatske postrojbe, bez dovoljne koordinacije i uz znatno slabiju opremu, nisu uspjele zaustaviti nadmoćnog protivnika.
Nakon osam dana teških borbi, Kupres je pao. Hrvatske snage povukle su se prema Šujici, dok se manji broj branitelja povlačio preko Malovanske poljane i planine Cincar prema području Livna, prolazeći kroz višednevno lutanje planinskim bespućima.
Pad Kupresa ostao je jedna od najtežih epizoda početka rata u Bosni i Hercegovini. Na Kupreškoj visoravni poginulo je i nestalo 160 hrvatskih branitelja, čija se žrtva i danas pamti kao simbol obrane i stradanja hrvatskog naroda na tom području.
