Sarajevo — U srcu glavnog grada BiH, jedna porodica vodi tešku bitku — ne samo s bolešću, nego i sa zdravstvenim sistemom koji, kako kažu, ne reaguje dovoljno brzo. Amel Jakupović otvoreno govori o mukama kroz koje prolazi njegova majka otkako joj je dijagnosticiran karcinom.
Prema Amelovim riječima, tjednima nakon potvrde bolesti on i majka čekaju na dijagnostičke i terapijske procedure koje bi trebale biti prioritet, a umjesto toga nailaze na nepotrebne administrativne prepreke, konfuziju među odjelima i manjak jasnoće oko toga tko je odgovoran za koji korak liječenja.
“Dobijemo potvrdu dijagnoze privatno, ali u državnim ustanovama sve stane — niko ne uzima odgovornost, stalno nas upućuju od odjela do odjela”, kaže Amel.
Šokantan je, ističe on, trenutak kada je u isto vrijeme vidio poznatog javnog djelatnika kako prima hitnu terapiju dok njegova majka, kojoj je zdravlje sve lošije, čeka. To ga je potaknulo da iznese osjećaj da nije važan — osim ako nisi „neko“.
Zdravstveni stručnjaci upozoravaju da su ovakvi slučajevi alarmantni i da pokazuju sistemske probleme: nedostatak kadrova, precijenjenog opterećenja odjela, lošu koordinaciju među službama i neadekvatne procedure za hitne slučajeve.
Iz Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu upućeni su pozivi na strpljenje i proseduralne rokove, ali istovremeno obećavaju da se rade na smanjenju čekanja i pojednostavljenju procesa.
Amel poručuje da ovo nije samo njegova borba — da su mnogi pacijenti u sličnoj situaciji, i da je krajnje vrijeme da se sistem promijeni.
“Ne tražim da budem izuzetak, samo da budem tretiran kao ljudsko biće”, kaže on.
Za kraj, apel — svim institucijama nadležnim za zdravstvenu zaštitu — da preuzmu svoju ulogu. Da se zakoni i procedure ne koriste kao smetnje, nego kao alati da pacijenti dobiju pomoć kada im je najpotrebnija.
