Marina Župan poručila da don Josipa Radića ne želi unaprijed osuđivati te podsjetila na njegovo dugogodišnje pastoralno djelovanje i ljude kojima je, kako navodi, pomogao
Priopćenje Zadarske nadbiskupije o pokretanju kanonskog postupka protiv don Josipa Radića i zabrani njegova javnog sudjelovanja u bogoslužju izazvalo je brojne reakcije. Među onima koji su javno progovorili o slučaju je i Marina Župan, koja ističe da don Josipa poznaje osobno, iz Polače i kroz godine njegova svećeničkog djelovanja.
„Don Josipa ne poznajem iz novinskih članaka, sudskih izvještaja niti s društvenih mreža, nego iz Polače, iz osobnih susreta i iz iskustva svećenika koji je meni, mojim prijateljima i brojnim ljudima koje poznajem bio na raspolaganju onda kada nam je trebao razgovor, ispovijed, savjet ili jednostavno netko tko će nas saslušati“, navodi Župan.
Posebno ističe kako, prema dosad javno objavljenim informacijama, don Josip Radić nije optužen za kaznena djela seksualnog nasilja koja se u javnosti spominju u kontekstu cijelog slučaja.
Prema njezinu tumačenju javno dostupnih informacija, Radić se kao drugookrivljenik tereti za neprijavljivanje kaznenog djela za koje tužiteljstvo smatra da je imao saznanja, dok se teška kaznena djela protiv mlade žene stavljaju na teret prvooptuženome Josipu Glasnoviću.
„To nije nevažna pravna nijansa, nego presudna razlika koju bi svaki pošten prikaz ovoga slučaja morao jasno naglasiti“, smatra Župan.
Zadarska nadbiskupija objavila je 28. kolovoza da se protiv don Josipa pred državnim tijelima vodi kazneni postupak te da je pokrenut i izvansudski kazneni postupak prema kanonskom pravu radi utvrđivanja okolnosti relevantnih za njegov kanonski status i eventualnu odgovornost. Do završetka postupka zabranjeno mu je javno sudjelovanje u bogoslužju.
Župan pritom naglašava važnost činjenice da se odgovornost tek treba utvrditi.
„Ako se odgovornost tek utvrđuje, onda ona još nije utvrđena, a mjera donesena dok traje postupak nije isto što i konačna presuda o nečijoj krivnji“, navodi.
„Poznajem jednog sasvim drugog don Josipa“
Govoreći o svom osobnom iskustvu, Župan opisuje Radića kao svećenika kojemu su ljudi mogli pristupiti i od kojega su tražili razgovor, savjet i ispovijed.
Navodi kako je osobno primila njegovu pomoć, ali i kako poznaje brojne ljude koji su mu se obraćali u teškim životnim trenucima.
Prema njezinim riječima, pojedini ljudi nakon njegovih razgovora i nagovora ponovno su počeli moliti, vratili se ispovijedi, promijenili životne odluke ili se nakon godina udaljenosti ponovno približili Crkvi.
Ističe i kako su se njegovi nagovori godinama širili internetom, osobito putem YouTubea, gdje su pojedina predavanja ostvarivala desetke tisuća pregleda.
„Broj pregleda nikoga ne čini nevinim niti svetim, ali govori o dosegu jednoga svećenika“, poručuje Župan.
Dodaje kako postoje i ranije zabilježena svjedočanstva ljudi koji njegovo djelovanje povezuju s vlastitim duhovnim sazrijevanjem i prepoznavanjem svećeničkog poziva.
Poziva na oprez prije donošenja konačnog suda
Župan u svojem osvrtu podsjeća i na slučajeve iz crkvene povijesti u kojima su pojedinci bili suočeni sa sumnjama, istragama i ograničenjima, navodeći primjer svetog Padre Pija.
Ističe, međutim, kako taj primjer ne koristi kao dokaz Radićeve nevinosti, nego kao podsjetnik da javnost treba biti oprezna prije donošenja konačnog suda.
„Ne spominjem Padre Pija zato da bih don Josipa Radića uspoređivala sa svecem niti zato da bih iz povijesti nekog drugog čovjeka izvodila zaključak o njegovoj nevinosti, nego zato što povijest Crkve pokazuje koliko bismo morali biti oprezni prije nego što nečiju osudu javnosti počnemo doživljavati kao konačnu istinu“, navodi.
U tekstu se osvrće i na pitanje mogućih unutarnjih odnosa i neslaganja unutar crkvenih struktura. Pritom naglašava da za tvrdnje o eventualnom djelovanju određenih interesnih skupina protiv Radića nema dokaze te da zbog toga ne želi iznositi konkretne optužbe.
„Nemam dokument kojim bih tvrdnju da određena skupina djeluje protiv njega mogla predstaviti kao dokazanu činjenicu i zato neću imenovati ljude niti iznositi optužbe za koje nemam dokaz“, navodi.
Podsjetila na slučaj kardinala Pella
Kao dodatni primjer opreza pri donošenju javnog suda, Župan spominje australskog kardinala Georgea Pella, koji je 2020. godine oslobođen nakon što je Visoki sud Australije jednoglasno ukinuo njegove osude.
„Upravo zato me plaši svaki slučaj u kojemu medijska presuda počinje puno prije sudske“, navodi Župan.
Ističe kako zaštita potencijalne žrtve mora biti prioritet, ali smatra da istodobno treba poštovati i pravo osobe protiv koje se vodi postupak na pravično suđenje i pretpostavku nedužnosti.
„Ne postoji ništa kršćansko u zataškavanju seksualnog nasilja, kao što nema ničega kršćanskog u napadu na osobu koja tvrdi da je žrtva“, poručuje.
Dodaje kako mlada žena koja se nalazi u središtu slučaja zaslužuje zaštitu, dostojanstvo, privatnost i ozbiljno ispitivanje svih njezinih navoda.
„Ali zaštititi moguću žrtvu ne znači da moramo unaprijed osuditi svakoga čije se ime nalazi u istom sudskom spisu“, smatra.
„Ne branim zločin, nego čovjekovo pravo da ne bude proglašen zločincem prije nego što mu je krivnja dokazana“
Župan naglašava da ne traži nikakav poseban tretman za Radića niti tvrdi da zna sve okolnosti slučaja.
„Ako je pogriješio, neka se precizno utvrdi što je znao, kada je to znao, što je učinio ili propustio učiniti i kakva je njegova odgovornost prema zakonu“, navodi.
Istodobno smatra da, ako se utvrdi da nije kriv, javnost mora biti spremna priznati i takav ishod.
Na kraju poručuje kako se, bez obzira na trenutačni postupak, ne želi odreći čovjeka kojega poznaje iz osobnog iskustva.
„Ja don Josipa Radića poznajem i mogu svjedočiti o onome što sam sama vidjela“, navodi Župan.
Dodaje kako pamti sate koje je provodio s ljudima, ispovijedi, razgovore i pomoć koju je pružao onima koji su mu se obraćali.
„Dok se ne utvrdi puna istina, neću donositi presudu koja pripada sudu, ali isto tako neću šutjeti dok je drugi donose unaprijed“, zaključuje Marina Župan.
izvor: medjugorje-info.com
