Od početka agresije koju je ruski predsjednik Vladimir Putin pokrenuo na Ukrajinu, stav i opredjeljenje jedne zemlje ostalo je svojevrsna enigma. Riječ je, naravno, o Kini, koja često figurira kao saveznica Putinove Rusije.

Doduše, to nikad nije bio klasični, formalni savez, više neka vrsta saveza iz nužnosti. No ove dvije vojne i geopolitičke velesile svakako imaju mnogo toga zajedničkog što ih je zbližilo: od autoritarnih – i može se slobodno reći, s vremenom sve autoritarnijih režima koji ih vode, sa sve većim vanjskopolitičkim ambicijama, do suprotstavljanja Zapadu i navodnoj globalnoj hegemoniji SAD-a, pri čemu su prirodno bile usmjerene jedna na drugu.

Kad su ruske snage 24. veljače počele siloviti napad na Ukrajinu i ušle na njen teritorij, Kina je u svom priopćenju o ruskoj “specijalnoj vojnoj akciji” odbila nazvati je pravim nazivom – invazijom – i umjesto toga poručila da od svih strana traži suzdržanost kako stanje ne bi izmaklo kontroli”.

“To je možda razlika između Kine i vas Zapadnjaka. Mi ne žurimo sa zaključcima”, izjavila je tada glasnogovornica kineskog ministarstva vanjskih poslova Hua Chunying.

Proračunata suzdržanost Kine oko rata u Ukrajini

Idućeg dana kineski glasnogovornik Wang Wenbinponovio je ambivalentni stav Pekinga: s jedne strane poštuje teritorijalni integritet svih zemalja, s druge strane razumije i legitimnu zabrinutost Rusije o sigurnosnim pitanjima – što je, naravno, bila jedna od neuvjerljivih Putinovih izlika za ničim izazvanu agresiju na susjednu neovisnu i međunarodno priznatu zemlju, čiji se suverenitet Moskva i sama obvezala poštivati potpisivanjem Budimpeštanskog sporazuma 1994.

Nedugo nakon toga, kineski veleposlanik u Ujedinjenim narodima Zhang Jun obrušio se za govornicom Opće skupštine na navodni novi “hladni rat” i poručio da se “hladnoratovski način razmišljanja o blokovskom sukobu mora napustiti”, dok je u Ukrajini uveliko bjesnio pravi, ne hladni rat.

Kinesko pozivanje obaju strana, napadnute i agresorske, na suzdržanost možda je zvučalo kao vrhunac političkog cinizma, ali balansiranje Kine vođeno je jasnom logikom. S jedne strane se nije htjela odreći svoje saveznice, bez obzira na agresiju koju je osudio dobar dio svijeta, a s druge strane je morala, barem pro forma, izraziti svoje zalaganje za teritorijalni suverenitet.

Razlog je vrlo jasan: Kina ima vlastitih nevolja s teritorijalnim integritetom, konkretno s Tajvanom kojeg smatra svojom odmetnutom provincijom, dok ta zemlja već 70 godina funkcionira kao neovisna, iako međunarodno nepriznata država.

Kad bi Kina otvoreno podržala ruska teritorijalna posezanja u Ukrajini, od aneksije Krima preko formalnog priznanja odmetnutih “narodnih republika” u ukrajinskom Donbasu do trenutne agresije s ciljem svrgavanja legitimnih vlasti u Kijevu, postavila bi se u nezavidnu poziciju eklatantnih dvostrukih standarda za vlastiti i za ukrajinski teritorijalni integritet.

U skladu s ovim proračunatim balansiranjem, Kina je oko rezolucije Opće skupštine UN-a, kojom se osudila ruska invazija na Ukrajinu i Moskvu pozvalo da odmah povuče snage iz te zemlje, glasala kako je jedino mogla: suzdržano. Za rezoluciju je glasala 141 od 193 članice UN-a, njih 5 je bilo protiv, a 35 se suzdržalo.

Prije rata Xi i Putin proglasili svoje “prijateljstvo bez granica”

Prije same invazije bilo je, podsjetimo, spekulacija da Putin ustvari čeka s napadom do završetka Zimskih olimpijskih igara u Pekingu, što su na kraju ustvrdile i zapadne obavještajne službe, prema pisanju New York Timesa. Putin je navodno pri službenom posjetu Pekingu 4. veljače obavijestio kineskog predsjednika Xi Jinpinga o svojoj namjeri, objašnjavajući mu da je “specijalna operacija” nužna za zaštitu ruske manjine u Donbasu od “genocida”.

Upravo nakon tog posjeta su Xi i Putin, podsjetimo, objavili zajedničko priopćenje u kojem su dirljivo poručili da njihovo “prijateljstvo nema granica” te osudili širenje NATO-a i ustvrdili da će “uspostaviti novi svjetski poredak s pravom demokracijom”.

A kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi i ovog je tjedna nazvao rat u Ukrajini “proizvodom gomilanja i intenziviranja europskih sigurnosnih proturječnosti tijekom godina”, podupirući tako ruski narativ o širenju NATO-a kao razlogu zbog kojeg je Rusija morala vojno intervenirati u Ukrajini.

Da Putinu u Ukrajini nije krenulo po planu, već je poznato. Dok invazija na Ukrajinu zapada u sve ozbiljnije probleme pred žestokim otporom ukrajinskih branitelja, uz goleme vojne gubitke i sve očitiju katastrofalnu borbenu spremnost ruskih snaga za totalni rat ovog tipa, ruska ekonomija propada pred udarom zapadnih sankcija.

Kina negira da je Rusija od nje tražila vojnu pomoć za rat

U isto vrijeme, sve je očitije da Rusija, unatoč proklamacijama o beskrajnom prijateljstvu i zajedničkoj borbi protiv zapadne hegemonije, ipak ne može računati na konkretnu pomoć Kine u svojoj zlosretnoj invaziji. SAD, naime, tvrdi da je Rusija od Kine tražila da joj pošalje vojnu opremu, uključujući projektile, dronove i oklopna vozila, ali i gotove vojne obroke.

Kina je, zanimljivo, promptno negirala da je primila ikakav zahtjev tog tipa od Rusije. Visoki kineski diplomat Yang Jiechi rekao je SAD-u, koji je zaprijetio oštrim odgovorom u slučaju pomoći oko zaobilaženja sankcija nametnutih Rusiji, da Peking žali zbog rata u Ukrajini, ali da neće podnijeti bilo kakve pokušaje da se Kina “blati” zbog njezina položaja.

Kako CNN piše ovaj tjedan, kinesko vodstvo nije složno oko toga kako odgovoriti na zahtjev Rusije za pomoć, a pri tome bi na kraju mogao biti presudan strah Kine od ekonomskih posljedica kojima je SAD zaprijetio.

A Xi je u telefonskom razgovoru s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom i s njemačkim kancelarom Olafom Scholzom ustvrdio da je Kina “iskreno ožalošćena zbog novog rata na europskom kontinentu”, objavila jekineska televizija CCTV.