Emina Dedić Kamerić iznijela je potresno svjedočanstvo o iskustvima koja je, prema njezinim tvrdnjama, doživjela tijekom poroda u Kantonalnoj bolnici Zenica. Majka četvero djece odlučila je javno progovoriti o traumama koje su, kako navodi, ostavile duboke fizičke i psihičke posljedice na njezin život.
Kako je ispričala, od četiri poroda samo je jedan prošao bez ozbiljnijih problema, dok su ostala iskustva bila obilježena situacijama koje i danas pamti.
Prvi porod: Dio medicinske igle ostao u tijelu
Prvo traumatično iskustvo dogodilo se 13. studenoga 1993. godine, kada je rodila prvu kćerku. Prema njezinu svjedočenju, tijekom šivanja nakon poroda puknuo je dio igle koji je ostao u rani.
Tvrdi kako su liječnici pokušavali pronaći zaostali dio igle, zbog čega su je ponovno morali zarezati. Dva dana nakon poroda podvrgnuta je dodatnoj operaciji.
Posebno teško bilo joj je to što njezin suprug u početku nije znao što se dogodilo, jer je u bolnicu došao očekujući da će suprugu i novorođenče odvesti kući.
Drugi porod: Strah i nedostatak pomoći
Četiri godine kasnije, 13. travnja 1997., ponovno je rodila u istoj bolnici.
Zbog prethodnog iskustva osjećala je veliki strah, a kako navodi, tijekom poroda ostala je sama u rađaonici. Prisjetila se kako je dozivala pomoć kada je dijete počelo izlaziti.
Prema njezinim riječima, medicinska sestra ju je u jednom trenutku udarila po bedru, a samo nekoliko minuta kasnije morala je prihvatiti dijete kako ne bi palo na pod.
Najtraumatičnije iskustvo dogodilo se tijekom carskog reza
Posebno teško iskustvo, kako tvrdi Emina, dogodilo se 18. siječnja 2008. godine, kada je rodila sina Muhameda carskim rezom.
Navodi kako se tijekom operacije probudila iz anestezije te bila svjesna svega što se događalo oko nje. Tvrdi da je osjećala bol, čula razgovore medicinskog osoblja, ali nije mogla govoriti niti reagirati.
„Usred carskog reza sam se probudila. U tom trenutku mislila sam da sam preselila na onaj svijet. Osjećala sam kako mi zrak prolazi ispod nosa, a nisam ga mogla povući u pluća“, opisala je svoje iskustvo.
Dodala je kako je pokušavala dati znak da je budna, dok su joj suze tekle niz lice.
Nakon operacije, prema njezinu svjedočenju, saznala je da su joj tijekom zahvata na više mjesta bila ozlijeđena crijeva. Tvrdi kako o tim ozljedama nije bila obaviještena te da nisu bile navedene u otpusnom pismu.
Njezina borba traje i danas
Emina je opisala i susret s liječnikom koji ju je, prema njezinim riječima, operirao 2008. godine. Deset godina poslije ponovno ga je susrela u bolnici, kada je njezina kćerka bila primljena na odjel na kojem je radio.
Kako navodi, tada mu je ispričala što je doživjela, a njegovu reakciju i danas pamti.
U svojoj ispovijesti otkrila je i da se već pet godina bori s karcinomom. Međutim, nije iznijela medicinske dokaze koji bi tu bolest povezivali s ranijim porodom.
Istaknula je kako ovo nije kraj njezine priče te da će, kada bude imala dovoljno snage, iznijeti i dodatne detalje o svemu što je proživjela.
Njezino svjedočanstvo ponovno je otvorilo važna pitanja o uvjetima u rodilištima, odnosu medicinskog osoblja prema rodiljama, sigurnosti medicinskih zahvata i pravu pacijentica na pravodobne informacije o vlastitom zdravstvenom stanju.
Izvor: Crna-hronika.info
