Nedavna organizacija masovnog iftara u Konjicu, održanog u prostoru nekadašnjeg logora Musala, izazvala je snažne reakcije dijela javnosti, osobito među bivšim zatočenicima tog logora. Događaj, kojem su nazočili i visoki gosti iz Turske, uključujući Bilal Erdoğana i Abdullaha Erena, organiziran je pod pokroviteljstvom TIKA i lokalnih vlasti Konjic.
Iftar za oko 1.500 osoba predstavljen je kao simbol zajedništva i obnove nakon nedavnih poplava. Međutim, za mnoge koji su prošli kroz logor Musala tijekom rata, ovakav događaj na tom mjestu ima posve drukčije značenje.
U redakciju je stigao dopis bivšeg zatočenika, Hrvata iz Konjica, koji je želio ostati anoniman, a u kojem izražava duboku žalost i zabrinutost zbog, kako navodi, “brisanja tragova zločina i njihova prešućivanja”.
“Za nas koji smo bili zatvoreni u Musali, to nije samo prostor. To je mjesto patnje, straha i nepravde. Organizirati svečane događaje bez jasnog obilježavanja onoga što se tu dogodilo znači okrenuti leđa istini”, navodi u svom pismu.
On posebno ističe kako je važno da lokalne vlasti pokažu senzibilitet prema žrtvama svih nacionalnosti, te da se mjesta stradanja ne koriste bez jasnog povijesnog konteksta i priznanja onoga što se dogodilo.
“Ne tražimo osvetu, nego priznanje. Ne tražimo podjele, nego istinu. Ako se tragovi brišu, onda se šalje poruka da se ništa nije ni dogodilo”, dodaje.
Autor dopisa također podsjeća na pomoćkoja je Konjicu pristizala iz Republika Hrvatska bakon poplava, a da se uopće nije vrednovala.
Organizacija iftara i nazočnost međunarodnih gostiju predstavljeni su kao čin otvorenosti grada. Ipak, ovaj slučaj otvara pitanje: može li se govoriti o istinskoj otvorenosti bez suočavanja s bolnim dijelovima povijesti?
Za bivše zatočenike, odgovor je jasan.
“Otvorenost počinje priznanjem. Bez toga, sve ostalo je samo privid”, zaključuje se u dopisu.
Ovaj događaj još jednom podsjeća na potrebu za odgovornim odnosom prema mjestima stradanja, kao i na važnost dijaloga sa žrtvama i njihovim obiteljima prije donošenja odluka koje se tiču kolektivnog sjećanja.
Izvor: zapad.ba
