Matea Kolovrat, mlada tekvandoašica iz Imotskog i članica renomiranog kluba TK Marjan, ostvarila je ono što mnogi sportisti sanjaju – osvojila je zlatnu medalju na Olimpijskim igrama gluhih u kategoriji iznad 67 kilograma. U ekskluzivnom intervjuu za portal N24, Matea otkriva kako izgleda put do olimpijskog zlata, s kojim se izazovima suočavala, ali i gdje pronalazi motivaciju i snagu za nove sportske pobjede. Što je to što ju je oblikovalo u vrhunsku sportistkinju i kakvi su joj planovi za budućnost – saznajte u nastavku.

Draga Matea, hvala ti na izdvojenom vremenu i prilici da te malo bolje upoznamo kroz ovaj kratki intervju. Možeš li nam se za početak predstaviti?

Rođena sam 1999. godine u Imotskom, počela sam trenirati s pet godina u TKD Imotski, a prije šest godina postala sam članica TK Marjana. Ujedno sam i trenerica u klubu i radim s djecom vrtićke dobi. Od rođenja imam oštećen sluh i natječem se i u kategoriji čujućih kao i kategoriji natjecatelja s oštećenim sluhom. Trostruka sam svjetska prvakinja, europska prvakinja ali i olimpijska pobjednica na Igrama gluhih prije tri godine u brazilskom Caixas do Suiju. Godine 2021. u Teheranu sam proglašena i MVP-em Svjetskog prvenstva, godinu poslije sam proglašena I osobom godine Imotske krajine.

Kako je osvajanje zlatne medalje promijenilo Vašu percepciju o sebi kao sportašici i kao osobi?

Vjerovala sam u sebe i znala da to mogu, ali naravno da uvijek imate i malo sumnji. Zlato mi je dalo jednu potvrdu da sam na pravom putu i da se uporan rad itekako isplati. Nadam se da me nije previše promijenili kao osobu, ali to će bolje znati ljudi oko mene.

Koliko su izazovi povezani s Vašim sluhom utjecali na Vašu sportsku karijeru, i kako ste ih uspjeli savladati?

Oštećenje sluha mi stvara problem kod borbi u čujućoj konkurenciji jer slabije čujem upute trenera tijekom borbe i nekad ne čujem suca kad zaustavlja borbu pa zbog toga dobijem kazneni bod. Ali naučila sam se nositi s tim, a oštećenje sluha mi je otvorilo put natjecanjima i uspjesima i u konkurenciji gluhih sportaša, te putovanja na mnoge egzotične i udaljenje destinacije.

Što Vas je privuklo upravo tekvondou, i koji su ključni trenuci u Vašoj karijeri koji su Vas oblikovali kao sportašicu?

U taekwondo sam se upisala s pet godina i nisam znala ništa o tom sportu. Moji roditelji su poznavali tadašnje trenere u Imotskom i upisali me, i evo i nakon dvadeset godina sam u taekwondu, a planiram tu ostati i nakon natjecateljske karijere i to kao trenerica.

Što za Vas znači biti članica TK Marjan i koliko Vam je taj klub pomogao u karijeri?

Teško je naći riječi s kojim se može opisati moj sadašnji klub. Takva organizacija, treninzi, uvjeti, natjecanja, ali i disciplina… čudo. A treneri su posebna priča, vrhunski ljudi, stručnjaci i motivatori koji žive s nama svaki trening, svaku borbu.

Kako izgleda Vaš tipičan dan treninga i priprema za natjecanja?

Buđenje svako jutro u 6 sati, u dvorani budem već u 7 ujutro gdje imam teretanu ili trčanje(ovisi o rasporedu za taj dan), odmah nakon tog prvog treninga slijedi drugi trening oko 9 sati, gdje imam individualni trening s trenerom.. nakon toga imam pauzu koju iskoristim da se malo odmorim, da odem na terapiju kod svog fizija i da nešto pojedem.
Oko 15:30 dođem opet u dvoranu i vodim djeci treninge do 20 sati.. onda sljedi zadnji trening večernji u 21 sati, dolazim doma oko 22:30, večera, tuširanje i spavanje.

Mislite li da su osobe s invaliditetom dovoljno zastupljene i podržane u sportu? Što bi se moglo promijeniti na bolje?

Mislim da je u posljednje vrijeme stanje osjetno bolje. Zakonom o sportu izjednačena su prava svih sportaša. Naravno, natjecanja para ili gluhih sportaša nisu tako medijski pokrivena, nisu toliko poznati, teže je doći do sponzora i sl. Ima i pozitivnih primjera – npr. emisija „Sportsko srce“ na HTV-u u kojoj su zastupljeni i sportaši s invaliditetom.

Koliko je timski rad važan u individualnom sportu poput tekvondoa, i kako Vaš tim doprinosi Vašim uspjesima?

Bez obzira na činjenicu da je taekwondo individualni sport, za uspjeh je potreban tim. Od trenera, kineziologa, fizioterapeuta do klupskih kolega koji te tjeraju na 100% angažmana na svakom treningu. Ja imam posebnu sreću i privilegij da sam članica TKD Marjan pa su nama sparing treninzi na nivou velikog natjecanja. Kad se boriš i treniraš sa svjetskim, europskim i olimpijskim prvacima napredak je ogroman.

Što biste poručili mladima koji se žele baviti tekvondoom ili bilo kojim sportom?

-Svim mladima apsolutno bi preporučila bavljenje sportom, Naravno, moj favorit je taekwondo, ali bilo koji sport razvija tijelo, samopouzdanje i duh. Upoznate neke druge gradove, države ili kulture. Mladim sportašima je glavna poruka da ne odustaju nakon prvog neuspjeha, poraza ili ozljede. Bitno je raditi i uživati u durženju sa svojim klupskim kolegama. Samo polako i uporno i rezultat uvijek bude sukladan trudu.

Koji su Vam planovi za budućnost – imate li još neke ciljeve u sportu koje želite ostvariti?

-U 2025. godini imam dva izuzetno važna natjecanja, i prema njima ću tempirati formu. To je europsko prvenstvo u Grčkoj i Olimpijada u Tokiju. Cilj mi je obraniti naslov europske i olimpijske prvakinje. Nakon toga počinje novi olimpijski ciklus, a želja mi je I osvojiti medalju na velikom natjecanju u kategoriji čujućih sportaša. Zadnji put me na tom putu spriječila teža ozljeda nakon koje sam gotovo godinu dana bila izvan borilišta.

Ovo je bila Matea Kolovrat, djevojka koja svojim duhom može biti uzor mnogima!
Ostanite uz portal N24 i pratite našu priču s novim ličnostima!