Petar Pralas, student politologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru i mladi intelektualac iz Gruda, analizirao je političku ulogu Željka Komšića i problem legitimnog predstavljanja Hrvata u Bosni i Hercegovini. Pralas, koji se ističe elokventnošću i analitičkim pristupom, već je pisao za časopis “Litera”.
Riječ je o analizi političkog djelovanja Željka Komšića, problemu legitimnog predstavljanja Hrvata u BiH i potrebi izmjena Izbornog zakona. Petar Pralas jasno argumentira kako Bošnjaci, koristeći postojeći izborni sustav, biraju hrvatskog člana Predsjedništva mimo volje većinskog hrvatskog biračkog tijela. Također, nudi moguća rješenja – prestanak prakse biranja “tuđeg” predstavnika i izmjene Izbornog zakona.
ŽELJKO KOMŠIĆ, DO KADA?
Željko Komšić je bosansko-hercegovački političar koji je na prošlim izborima, 2022. godine, po treći put izabran kao član predsjedništva BiH iz reda Hrvata. Na papiru to djeluje odlično i regularno, ali zapravo i nije tako. Problem nastaje kada se spominje legitimitet, pa čak i legalnost gospodina Komšića. Uzet ću primjer par gradova i općina u BiH, gdje većinski žive Hrvati i usporediti ću glasove Željka Komšića i Borjane Krišto. Na primjer u Grudama, gdje žive većinski Hrvati (99%), glasovi su išli ovako: Borjana Krišto- 96, 60%, dok Željko Komšić osvojio manje od 1%, točnije 0,96%. U Širokom Brijegu, gdje također žive većinski Hrvati, BorjanaKrišto je osvojila 99,13%, a Željko Komšić 0,40%,. U Posušju, Krišto 99,40, Komšić 0,30%. U ovoj statistici možemo vidjeti da Željko Komšić, da se Hrvate pita ne bi uspio pobijediti na niti jednim izborima, ali ipak pobjeđuje, zašto? Izborni zakon BiH nalaže da se Predsjedništvo BiH bira po sljedećim pravilima: Srpski član se bira u RS, dok bošnjački i hrvatski u FBIH. Po takvim pravilima, Bošnjaci mogu izabrati hrvatskog člana, pa ćemo vidjeti je li to tako. Uzeti ćemo primjer općine Novo Sarajevo gdje po popisu stanovništva iz 2013. godine živi 4.639 Hrvata, u istoj toj općini je Željko Komšić osvojio 10 969 glasova. Ovakvih primjera ima u skoro svakoj općini gdje je Komšić imao više glasova, nego stanovnika naroda kojeg on „predstavlja“. Hrvati u BiH su u ovom slučaju izrazito ugroženi, jednostavno ne mogu imati svoga predsjednika iako su konstitutivan narod po Ustavu BiH.
Iz ovog je očigledno da rupu u Izbornom zakonu Bošnjaci već godinama koriste nauštrb Hrvata čime je uskraćeno pravo na legitimno predstavljanje konstitutivnom narodu. Korištenjem toga u Federaciji BiH već se u četiri ciklusa izigrava politička volja Hrvata u Bosni i Hercegovini, a to je dokazano i označavanjem Komšića „personom no grata“ u nekoliko većinski hrvatskih gradova i općina.
Rješenje je moguće, i to na više načina. Najosnovnije i najmanje komplicirano rješenje je da Bošnjaci prestanu raditi ovo što već godinama rade, a to je biranje „tuđeg“ predsjednika. To je ključno u održavanju države BiH i njezinog ustavnopravnog poretka. Kada bi Bošnjaci prestali podržavati ovaj neustavni čin, i okrenu se prosperitetu države, to bi pripomoglo u suradnji ova dva naroda, te bi država bila pravednija i zasigurno bi krenula naprijed. Drugo rješenje koje bi bilo nadopuna izbornog zakona o čemu se priča godinama. Izborni zakon u BiH nije pravedan i ima puno „rupa“ što Komšić itekako iskorištava. Promjene izbornog zakona su nužne, pitanje je samo kako će se obje strane dogovoriti i naći zajedničko rješenje. Teško je sve to izvedivo bez uplitanja Međunarodne zajednice. Slučaj Komšić je trenutno jedan od važnijih problema u državi, nastavi li se, samo će netko drugi zamijeniti Komšića, te opet iz početka. Hrvati u BiH bi mogli izgubiti sva svoja prava, ako se ova nepravda nastavi. BiH je država tri konstitutivna naroda, te kao takvu je trebamo poštivati i nadati se boljem vremenu.
Mladi politolog Petar Pralas vrlo je jasno i argumentirano iznio ključni problem legitimnog predstavljanja Hrvata u BiH te objasnio kako postojeći izborni sustav omogućava višegodišnju političku manipulaciju na štetu jednog od tri konstitutivna naroda. Njegova analiza pokazuje da rješenja postoje – bilo kroz promjene političke svijesti ili kroz izmjene Izbornog zakona – no ključno je pitanje hoće li biti političke volje za njihovu provedbu. Njegov glas, kao glas mlade generacije politologa, ukazuje na nužnost pravednijeg sustava koji će poštivati temelje na kojima je Bosna i Hercegovina ustrojena.
