Prošloga tjedna gradonačelnik Istočnog Sarajeva Ljubiša Ćosić zatražio je zaustavljanje radova na produženju staze Međunarodne zračne luke Sarajevo.
Naime, on je izjavio da se Gradska uprava Istočnog Sarajeva obratila Vladi Republike Srpske te entitetskim institucijama – Ministarstvu prometa i veza, Upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove te inspekciji.
Nada se da će institucije onemogućiti produženje staze. Ova je informacija tek dočekana s medijskim evidentiranjem. Iz ”zapadnog”, odnosno Grada Sarajeva spominjale su se ekonomski koristi jer bi produženje staze omogućilo slijetanje većih zrakoplova i izravnih letova za SAD, dok su pak iz Istočnog Sarajeva tražili da se malo vrati kotač povijesti pa se precizno utvrdi međuentitetska crta. Problem je, dakle u ”granici”, piše Večernji list.
Apsurdi glavnog grada
E, sada, dovoljno je samo odmaknuti se oko 120 kilometara jugozapadnije. U Grad Mostar. Zamislite da je, primjerice, Marko Đuzel, aktualni direktor Zračne luke Mostar, koja se konačno postavlja tamo gdje joj je mjesto s brojem operacija i putnika, uputio zahtjev za produženje piste, a da su mu pak iz ”istočnog” Mostara osporili takvo što. A postoje više nego opravdani razlozi za to upravo zbog potencijalnih dolazaka većih zrakoplova. Posve izvjesno bi se u slučaju takvog ”sukoba” stavova aktualizirala priča o podijeljenome gradu, ismijavali bi se svi apsurdi, i to upravo od ”mainstream” javnosti koja stoluje u Sarajevu.
A sve se to očito radi kako bi se daytonska realnost koja postoji s granicom, i to ne bilo kakvom, nego entitetskom, adresirala nekome drugome. Naime, sudbina Sarajeva odnosno Mostara, kakve danas administrativno poznajemo, nakon surovog rata određena je u Daytonu. Tada je glavni grad podijeljen na dva grada, Sarajevo i Srpsko Sarajevo, koje je poslije postalo Istočno Sarajevo, dok je Mostar barem formalno očuvan kao jedinstveno administrativno središte. U Sarajevu i Istočnom Sarajevu, iako ne mogu funkcionirati odvojeno zbog međusobne isprepletenosti, svejedno u jednome dijelu se izdaju dokumenti iz Republike Srpske, a drugome Federacije BiH. Vrijede posve različiti propisi, piše novinar Večernjeg lista Zoran Krešić.
