U Stocu je pokopan akademik Rusmir Mahmutćehajić, jedan od najutjecajnijih intelektualaca koji je zagovarao unitarno-bošnjački pogled na Bosnu i Hercegovinu. Među nazočnima na pogrebu bili su i dvojica bosanskih franjevaca – fra Ivo Marković i fra Mile Babić, što je izazvalo pažnju u hrvatskim krugovima.
Dvojicu svećenika godinama se naziva “daidžama” zbog njihovog javnog djelovanja koje se, prema kritičarima, uklapa u isti radikalni muslimansko-bosanski okvir kojemu je pripadao i Mahmutćehajić. Umjesto da, kao pripadnici hrvatskog naroda i katoličkog svećenstva, štite interese Hrvata u BiH i katolički identitet u Hercegovini, oni podržavaju ideologiju koja hrvatsku političku egzistenciju tretira kao strani i razarajući element.
Mahmutćehajić je u brojnim knjigama i esejima, među kojima se ističu “Andrićevstvo protiv etike sjećanja” i “Bosna i/ili Bošnjaci”, iznio kritike hrvatskog (i srpskog) identiteta u BiH. Ključne teze koje mu se zamjeraju uključuju:
- Hrvatstvo kao “antibosanstvo” – Hrvatska nacionalna ideja u BiH, po njegovim tezama, suštinski je suprotstavljena Bosni.
- Hrvati kao “uvezeni” identitet – Hrvati se ne smatraju autohtonim narodom u BiH, već produženom rukom Zagreba.
- Etnonacionalne politike razaraju Bosnu – Kritizira projekte susjednih država i ideje teritorijalne reorganizacije kojima bi se Hrvatima osigurala ravnopravnost.
- Kritika Zapada i kršćanstva – Zapad i katolički krug optužuje za duhovno osiromašenje i nerazumijevanje Bosne.
- Bosna kao jedinstvena zajednica različitosti – Umjesto koncepta naroda, naglašava nadnacionalnu zajednicu, što kritičari vide kao potporu građanskom modelu koji marginalizira Hrvate.
Za većinu Hrvata u BiH, Mahmutćehajićeva intelektualna ostavština predstavlja sustavan napad na hrvatsku konstitutivnost i političku legitimnost. Nazočnost dvojice franjevaca na njegovu pokopu percipira se ne samo kao čin pijeteta, već i kao javna deklaracija podrške njegovoj viziji Bosne.
info: zapad.ba
