Sveti Antun Padovanski – svetac kojeg štuje čitava Crkva
Katolička Crkva 13. lipnja s posebnim poštovanjem slavi jednog od najomiljenijih svetaca – svetog Antuna Padovanskog. Njegov život, prožet dubokom vjerom, poniznošću i služenjem, ostavio je snažan pečat na kršćanski svijet.
Sveti Antun rođen je oko 1195. godine u Lisabonu, u uglednoj plemićkoj obitelji, a na krštenju je dobio ime Fernando. Vrlo mlad pridružio se redovnicima koji su slijedili monaško pravilo svetog Augustina – najprije u samostanu svetog Vincenta u Lisabonu, a potom u samostanu Svetog križa u Coimbri, jednom od glavnih kulturnih središta tadašnjeg Portugala.
Prava prekretnica u njegovom životu dogodila se 1220. godine kada su u Coimbri bile izložene relikvije petorice franjevačkih misionara, mučenika. Njihova žrtva duboko je dirnula mladog Fernanda i potaknula ga da krene putem još dubljeg predanja Bogu. Napustio je augustince i pristupio Redu manje braće, uzimajući ime Antun. Želio je poći u Maroko i slijediti franjevački misionarski poziv, ali ga je bolest spriječila – umjesto toga, Providnost ga je odvela u Italiju.
Godine 1221. sudjelovao je na poznatom “Kapitulu na rogožinama” u Asizu, gdje je imao priliku susresti svetog Franju Asiškoga. Uslijedilo je razdoblje povučenosti i molitve u samostanu kraj Forlija. Ondje je, sasvim neplanirano, pozvan propovijedati na svećeničkom ređenju. Njegova nadahnuta i učenjem bogata propovijed odmah je otkrila izniman dar govora i teološke dubine, pa su mu poglavari povjerili službu propovijedanja.
Tako je započelo njegovo intenzivno apostolsko djelovanje u Italiji i Francuskoj. Sveti Antun bio je neumorni propovjednik, poznat po svojoj jasnoći, učenosti i blizini narodu. Njegove su riječi često vraćale na pravi put one koji su zalutali, a njegova prisutnost donosila mir i vjeru. Bio je i prvi teolog koji je poučavao svoje subraću u Redu.
Kao provincijal sjeverne Italije, Sveti Antun je nastavio svoje propovjedničko poslanje, koje je mudro usklađivao s upravljanjem provincijom. Nakon završetka službe, povukao se u blizinu Padove – grada koji ga je prihvatio s ljubavlju i koji će uskoro postati njegovo posljednje počivalište.
Sveti Antun preminuo je 13. lipnja 1231. godine pred samim vratima Padove. Samo godinu dana kasnije, zbog brojnih čudesa i sveopćeg glasa svetosti, papa Grgur IX. proglasio ga je svetim. Učinio je to osobno ganut njegovim propovijedima, nazivajući ga “Kovčegom Svetoga pisma”.
Štovanje svetog Antuna brzo se proširilo diljem kršćanskog svijeta. Njegov lik i danas nadahnjuje vjernike u svim krajevima. U Vrhbosanskoj nadbiskupiji čak 15 župa štuje svetog Antuna kao svog nebeskog zaštitnika: Boće, Bugojno, Bukovica, Busovača, Dobretići, Drijenča, Gračac, Lukavac, Rastičevo, Sivša, Sočanica, Močila, Vukanovići, Žepče i Žitače-Podhum.
Sveti Antun ostaje primjer svetosti koja nadilazi vrijeme i prostor – svetac siromašnih, propovjednik Evanđelja, i prijatelj svakome tko traži Božju blizinu.
Foto: radio Busovača
