Nakon nedavnog incidenta u Jablanici, u kojem je verbalno napadnut katolički svećenik don Marin Marić, ekipa RTV Herceg-Bosne posjetila je mjesto Kostajnica, nadomak Konjica, kako bi provjerila je li ovaj nemili događaj unio strah i nesigurnost među malobrojne Hrvate koji danas žive na tom području.
Dok je veći dio stanovništva 1. ožujka obilježavao Dan neovisnosti Bosne i Hercegovine, za hrvatski narod Konjica i Jablanice taj datum ima sasvim drugačije značenje. Riječ je o danu koji pamte kao svoj „drugi rođendan“ – dan kada je raspušten logor Muzej. Svake godine tim povodom služi se sveta misa za sve preminule i ubijene branitelje te misa zahvalnica za preživjele logoraše. Ovogodišnje obilježavanje, nažalost, zasjenila je neugodnost koju je doživio župnik župa Obri i Solakova Kula.
Prisjećajući se događaja, don Marin Marić navodi kako je tog dana kroz Jablanicu prolazila kolona automobila koji su slavili 1. ožujka. Sve je u početku prolazilo mirno, bez ikakvih provokacija, sve dok se jedno vozilo nije zaustavilo, otvorilo prozore i uputilo uvrede i pogrdne riječi njemu i njegovu pratitelju – riječi koje, kako kaže, ne želi ni ponavljati.
Unatoč svemu, straha nema. Don Marin poručuje kako će i dalje dolaziti u Jablanicu, hodati njezinim ulicama i svjedočiti poruku suživota, oprosta i zajedništva. Brojne poruke podrške koje je primio, od crkvenih velikodostojnika do običnih ljudi, dale su mu dodatnu snagu. Iako ističe da je policija profesionalno odradila svoj dio posla, razočaran je izostankom jasnije i odlučnije reakcije lokalnih vlasti. Ipak, odlučan je ne dopustiti da mržnja ima posljednju riječ.
Ratne rane u konjičkom kraju i danas su duboke. Progon Hrvata započeo je tijekom rata, a mnogi se nikada nisu vratili. Svako novo zastrašivanje budi bolna sjećanja na stradanja i progone. Oni koji su ostali, kako kaže don Marin, danas tiho žive, ali čuvaju ognjišta i uspomene, uglavnom starije životne dobi, dostojanstveno i bez buke.
Nadu u budućnost daje i povratak Hrvata u politički život Konjica, gdje su nakon dugih godina ponovno dobili svog predstavnika u Gradskom vijeću. Iako ih je danas tek nekoliko stotina, ohrabruje povratak mladih obitelji koje odlučuju ostati, graditi i živjeti na svojoj zemlji.
Poruka s terena je jasna – mjesta ima za sve, a miran suživot moguć je samo uz međusobno poštovanje, razumijevanje i spremnost da se teške riječi zamijene ljudskošću.
Izvor: RTV Herceg-Bosne
