Prije 24 godina, 31, srpnja 1998. godine u Travniku je, u središtu grada, od podmetnute eksplozivne naprave s daljinskim aktiviranjem, poginuo dvadesetpetogodišnji policajac povratanik, Anto Valjan. Eksplozija se dogodila oko 6 sati ujutro, u trenutku kada je Valjan, nakon završene noćne smjene, napuštao zgradu Policijske uprave i kretao se ka svom automobilu. Pedesetak dana ranije, 12. lipnja, u travničkom prigradskom naselju Lovrići, ubijen je Valjanov prijatelj, dvadesetsedmogodišnji policajac, također povratnik, Perica Bilić. I on je poginuo od eksplozivne naprave podmetnute pod njegov automobil u dvorištu obiteljske kuće.
Nagovještaj ovih zločina, tako bi se moglo reći, dogodio se nešto prije, 8. svibnja iste godine, kada je na policijsko vozilo u kojemu su bili policajci, Josip Perkić i Vjekoslav Kolenda, otvorene rafalna paljba iz automatskog oružja. Napad iz zasjede se dogodio na putu Han Bila – Bila, u mjestu zvanom Zukića most, u općini Travnik. Samo spletom sretnih okolnosti ostali su neozlijeđeni iako je službeno vozilo izrešetano.
Pola godine kasnije, 9. veljače 1999. godine,, snažna eksplozija uništila je osobni automobil travničkog policajca, tridesetdvogodišnjeg Vlade Stojaka. Eksplozija se dogodila tek dvadesetak metara od zgrade Policijske uprave Travnik i mjesta gdje je o podmetnute eksplozivne naprave, 31. srpnja 1998. poginuo policajac Anto Valjan. Stojak je zadobio teške i po život opasne ozljede ali je, na sreću, ovaj teroristički čin ipak preživio.
I nijedan od ovih terorističkih akata nije razriješen i pored „upornih” nastojanja i istraga. Jer, oni koji su to željeli nisu mogli, a oni koji su mogli nisu htjeli. Nisu razriješeni, a po svemu sudeći nitko ih više i ne pokušava razriješiti, ubojstva travničkih Hrvata povratnika, Fabijana Babića (1925.) 16. veljače 1997., Luke Jezerčića (1938.) i sina mu Pere (1970.), 30. kolovoza 1997., Ivice Domića (1967.), 26. listopada 1997. godine… i niz drugih zločina i terorističkih akata čiji je cilj bio zaustaviti, ili bar značajno usporiti, povratak prognanih Hrvata koji je u to vrijeme bio vrlo dinamičan i masovan. I, cilj je, nema dvojbe, u potpunosti uspio.
