Intervju sa župnikom Velimirom Bavrkom: Što nam Korizma poručuje danas?
Korizma je vrijeme duhovne pripreme, odricanja i promišljanja o vlastitom životu i vjeri. No, što ona zapravo znači u suvremenom svijetu? Kako je vjernici doživljavaju i na koji način mogu produbiti svoj odnos s Bogom tijekom ovog svetog vremena?
O tim pitanjima razgovarali smo sa župnikom Velimirom Bavrkom, koji nam je otkrio dublji smisao Korizme, dao praktične savjete za duhovni rast i podijelio svoja razmišljanja o izazovima i ljepoti korizmenog razdoblja.
- Što korizma znači za kršćane i zašto je važna?
Korizma za nas kršćane je blagoslovljeno vrijeme, četrdesetnica, spomen na Isusov boravak u pustinji (obilježen molitvom, postom i kušnjom), kojim se pripravljao za svoj javni nastup. Veliki tjedan bilježi Sveto trodnevlje Velikog Četvrtka, Petka i Subote koji su spomen na zadnje dane Isusovog povijesnog boravka na zemlji. Ovo su dani puni simbolike, puni života, u kojima su pod ruku konačno i beskonačno, vrijeme i vječnost. Korizma i Veliki tjedan su temelj na kojem izgrađujemo svoj odnos prema Bogu, uzdižemo vlastito ovozemno postojanje vertikalom duha i tako uspostavljamo konačni smisao svom životu. Promisliti u ovim danima sve to, i svemu tome sučelice stati sa svojim vlastitim životom, svojim vlastitim stavom prema očuvanju vjerskog i nacionalnog, ali na način kako je On to učinio, to je život čovjeka vjernika.
2. Kako pravilno prakticirati post?
Što se tiče posta Isus reče “Kada postite ne budite smrknuti kao licemjeri“ Inače je smrknutost lica nešto što pokazuje da nije u redu. Da nam nije dobar odnos s Bogom ili drugima. Smrknuto lice nije odraz vjernika. Isus poučava kako je potrebno raditi na sebi, a najvažnija stvar za rad na sebi je post. Mi kad postimo, oduzimamo nešto sebi što bismo inače imali. Isus kaže da je to pravedno odnosno pravedno je da ti ne budeš centar svijeta. Zašto je to pravedno? Zato što ako hoćemo uredi svoj život moramo raditi na sebi, a svatko od nas nema manjka nego ima viška o tome što misli o sebi, što stavlja na sebe, na koje mjesto sebe stavlja. Pravilan post bi bio post u kojem bismo ušli u dublji i ozbiljniji odnos s Bogom i sa smislom svoga života. Post je vrijeme kada će se vaše napasti probuditi i kad mi sve ono što mi smeta postat će prisutno i otkrit ću s čime se borim i koje napasti leže u mojem životu, to je jedina šansa da ih otkrijem i da se mogu izboriti s njima i s te strane post ima izrazito važnu ulogu u našem duhovnom životu.
3. Može li se postiti na drugačije načine osim suzdržavanja od hrane?
Treba kazati da nije smisao posta samo u odricanju od jela i pića. Odricanje je tek početak, a smisao se krije u promjeni nutrine. Na to je već upozoravao sveti Ivan Zlatousti: «Neka nam jezik posti od štetnih i ružnih riječi, jer kakva nam korist, ako s jedne strane izbjegavamo jesti kokoš ili ribu, a s druge strane ‘žvačemo’ braću.» Netko je negdje napisao da u korizmi postimo od pesimizma, osuđivanja, pretjerane brige, obeshrabrenosti, tvrdoglavosti, osvećivanja, negativnosti, nestrpljenja, ljutnje, tuge, ogovaranja, grijeha, odustajanja. Vidite puno toga ima na čemu trebamo raditi. Sve se svodi za življenje posta kao terapije kojom se usmjeravamo prema Uskrslom Gospodinu te približavamo i suobličavamo Njegovoj ljubavi.
4. Kako korizma može utjecati na osobni duhovni život vjernika?
Ako se ikada upustite u ozbiljnu praksu posta i to bude trajalo tri dana ili pet dana primijetit ćete promjene na sebi i na pogledu prema drugima i prema životu, na odnosu s Bogom, a jedna od stvari zbog koje se bojimo ući u praksu posta je to da nam je u glavi kako ću izdržati glad. Tko god misli da ne može izdržati glad nikada nije postio, on nema pojma što znači post, problem gladi traje dan- dva i nakon toga prestaje, jer naše tijelo vrlo dobro zna kada ne dobiva hranu, dokine osjećaj gladi. Onda se dogodi neka vrsta lakoće, dogodi se to da ne trebam puno spavati, da imam više vremena i nakon kraćeg vremena počinjem osjećati što se događa u mom duhu. To je jako važno i zato Crkva svakog vjernika poziva na post, na čišćenje, rasklanjanje, rezanje svega štetnoga u nama.
5. Kako bi djeca i mladi mogli razumjeti i prakticirati korizmu?
Pa pitanje je uvijek što možemo učiniti da naučimo djecu i mlade – ne prisilimo – da čine pokoru Kristu za ljubav? Moj savjet roditeljima je da potiču svoju djecu da umjesto da čine ono očito – odricanje od slatkiša – da pokušaju prevladati jednu od svojih averzija prema nekoj vrsti hrane. Potrudite se da shvate da ta promjena treba doći iz srca i da se ne smije činiti mrzovoljno. Ako se to čini dobro, onda će to biti istinska pokora, koja će donijeti trajne učinke. Nadalje svi dobri kršćani znaju da moramo davati novac siromasima, ali djeca ne zarađuju. Možemo im dati nekoliko novčića da stave u košaru za milostinju u crkvi. I to je dobar način. Ali možda i najvažnije od sveta toga je da dijete vidi svoga roditelja kako moli. Kao roditelji, potičete razvoj molitvenoga života svojega djeteta ponajviše svojim primjerom. Neka vas često vide kako molite, i neka vide izvanjske znakove pobožnosti. Nemojte pretpostaviti da će vaše dijete uvidjeti kako ste vi istinski zaljubljeni u Gospodina ako u klupi sjedite pogrbljeno. Dijete je veoma konkretna osoba. Izvanjski činovi pomažu mu razumjeti unutarnje raspoloženje, koje ono ne može vidjeti. Odvojite nešto vremena sa svojim djetetom. Uzmite dijete u naručje (vaš će mu dodir pomoći da svoje cijelo biće usredotoči na to što govorite), i opisujte mu neki prizor iz Kristova i Gospina života. Pokušajte ga voditi prema razgovoru s Kristom, a ne samo s vama. Ako možete svojemu djetetu pomoći razviti naviku unutarnjega razgovora, pomoći ćete mu poći putem svetosti.
6. Kako digitalni svijet (društvene mreže, Internet) može biti prepreka ili pomoć u korizmenom vremenu?
“U digitalnoj komunikaciji drugi je sve manje prisutan”, kaže Byung–Chul Han, njemački filozof u svojoj knjizi Besmislene stvari. Nažalost više smo u digitalnim oblacima nego na tvrdoj zemlji. Informacije ne pružaju mir. One dolaze i nestaju. Nose sa sobom podražaje i iznenađenja. Odlaze, nestabilne su i stvaraju nam osjećaj prolaznosti i nestabilnosti. Najtežu cijenu plaća naša pozornost. Ona više nije u stanju zaustaviti se i promatrati. Učenici primjerice, sve rjeđe uspijevaju zadržati svoju pozornost na nekoj knjizi dulje od nekoliko stranica. Informacije sliče naletu vjetra ili valovima koji pljusnu o obalu. Dođu i prođu, a prije negoli se pozornost uopće zadrži na njima, već stiže novi nalet i novi val. U središtu ove revolucije koja je u međuvremenu zahvatila cijeli svijet stoji nova stvar: pametni telefon. To zapravo i nije stvar. On je istovremeno osobno džepno računalo i instrument kojim smo nadzirani. Zamjenjuje mnoštvo instrumenata i naše je izvanjsko pamćenje. Na njemu pronalazimo potrebne informacije, ali preko njega smo i bombardirani suvišnim informacijama i zavodljivim ponudama. Iz ovoga svega što sam rekao lako je zaključiti kako nam Internet i sve što uz to ide, krade našu pozornost. I bilo bi dobro korizmi svoju pozornost usmjeriti prema najvećem influenceru svih vremena, Isusu Kristu. Mjesto mobitela u rukama više držati Bibliju. U suprotnom, korizma će biti promašena.
7. Koju biste ključnu poruku uputili vjernicima na početku korizme?
Poruka moja u ovom trenutku bi išla u smjeru da je sve je umijeće življenja ostati stabilan, a to znači istjerati tjeskobe koje nas obuzimaju iz svog srca i svoje duše, iz svoga razmišljanja. Predati se Bogu i njegovoj providnosti, normalno uz moj osobni napor. U tom smislu razumijem Isusovu poruku: Ne bojte se! Mnogo nas toga plaši i čine nesigurnim ljudima u ovome vremenu, i tovari nam nesnosno breme kad pomislimo na budućnost. I, uistinu se pitam, tko je tjeskobniji u ovom vremenu, onaj koji nema i koji je okraden (ili se tako osjeća), ili onaj koji misli da ima sve i krade. Pomišljam na onu Isusovu simboliku zrna pšenice. Koje će se spasiti, ono koje ugiba, ili ono koje grozničavo čuva svoj život? Svatko od nas životom na zemlji određuje vlastitu vječnost. Pa bi volio da u ovom vremenu korizme o tome malo promišljamo.
8. Kako potaknuti ljude da korizmu ne dožive samo kao vrijeme odricanja, već i duhovne obnove?
To je jako dobro pitanje i možda za ljude i najteže. Jer svi smatraju korizmu vremenom odricanja pa onda jedni druge pitamo čega su se odrekli, ali možda je bolje pitanje kako ja živim? Je li moj život u skladu sa Božjim zapovijedima? Jer u trenutku kad ti svoje srce okreneš prema bilo čemu i počneš mu se klanjati, izgubit ćeš svoju slobodu. Mi ljudi možemo se klanjati milijardama malih bogova. Svatko može sebi izabrati svoga boga: to može biti sportaš, glumica, novac, žena, moć, politika. U trenutku kad nađeš nekog drugog boga, ti ćeš početi gubiti svoju slobodu. Ako se počneš klanjati politici, uzet će ti jer ti moraš dati svoju snagu toj moći. Ako se hoćeš klanjati novcu, sve će učiniti da tvoja pozornost, snaga tvog duha bude iščupana i da sve ode u novac. Jedini način da budeš slobodan je da se klanjaš jedinom Bogu. Jer On jedini ne živi od tebe. On jedini ne treba tvoju snagu, tvoju pomoć, tvoju pozornost i tvoje vrijeme, da bi on bio Bog. On je Bog neovisno o tome kakav si ti. Ali tebi nije isto. Ti ćeš gubiti svoju slobodu ako se budeš klanjao ikome drugome, osim Njemu. Zato da ne bi do ovoga došlo potrebno je okretati svaki dan lice pravom Bogu i naravno moliti.
9. Kako vjernici mogu pronaći nadu i snagu u vjeri, posebno u teškim vremenima?
Na ovo pitanje ću odgovoriti stavljajući nam pred oči lik naše drage Majke. Blažena Djevica Marija je živjela u grubo i zlo vrijeme. Gledala je vlastitim očima brutalnost i nasilje za koje su ljudi spremni. Kušala je najdublju Božju ljubav i ljudsku nježnost, ali i najokrutniji jezik nasilja, brutalnosti i nepravde. Kroz njezino je srce prošla i Božja ljubav i ljudska okrutnost. Poznaje jedno i drugo. Upravo je to možda i najvažnija škola u njezinoj blizini: imati povjerenja u Boga i njegovu ljubav i onda kada svijet pokazuje svoje najgrublje lice. I još nešto važno možemo učiti od nje. Staviti u riječi velika Božja djela. Bez mnogo riječi znati prenijeti sljedećoj generaciji priče o Božjoj dobroti. To je ono što je Marija činila nakon što je njezin Sin završio svoj ovozemaljski hod. To je zadaća i nas svih kršćana, odgojitelja, roditelja. Jer život postaje sve teži, brojne su poteškoće na obzoru, a strah je prisutan u mnogim srcima i odnosima, zato je važno pronaći duhovni oslonac. Naš se materijalni svijet može brzo urušiti. Tko na vrijeme izgradi oslonac u duhu neće se ni brzo ni lako slomiti. Isus nas je poučavao da se oslonimo na čvrstu stijenu. U tom je mudrost života. Ne igrati na prolaznu, krhku stranu postojanja, nego se osloniti na Boga čije riječi neće proći. Vježbati duh. Učiti živjeti iz odnosa s Bogom koji ima prvu iz zadnju riječ.
Za kraj, župnik Velimir Bavrka podsjeća da je Korizma prilika za unutarnju preobrazbu, dublju povezanost s Bogom i bližnjima te iskreno promišljanje o vlastitom životu. Neka nam ovo sveto vrijeme donese mir, snagu i obnovu duha.
Zahvaljujemo župniku Bavrki na izdvojenom vremenu i vrijednim riječima koje mogu biti putokaz svima koji žele iskoristiti Korizmu na najbolji način.
